Jedan od najozbiljnijih problema aktualnih studija utjecaja na okoliš za lučke zahvate u Hrvatskoj jest „potpuni izostanak“ razmatranja stvarne, javno dostupne i provjerljive potrebe nadležnih županijskih (lučkih) uprava za novim vezovima i infrastrukturom.
U dokumentima koji bi trebali predstavljati temelj za odluke u javnom interesu ne odgovara se ni na osnovna pitanja: koliki je stvarni manjak vezova, koje vrste vezova nedostaju (komunalni, ribarski, operativni, tranzitni), kakav tip operativne obale je potreban i koji su točno lučki sadržaji koji služe javnoj funkciji.
Drugim riječima – „čemu luka zapravo služi“ i kome je namijenjena – u pravilu ostaje potpuno nedefinirano.
U praksi procjene utjecaja na okoliš sustavno se zanemaruje sadržaj podgradnje i nadgradnje luke, iako upravo oni generiraju najveće prostorne, ekološke i društvene učinke. Studije se svode na tehničko-biološki opis zahvata, bez stvarne rasprave o funkciji, namjeni i opravdanosti luke.
Takav pristup potpuno izokreće svrhu procjene utjecaja na okoliš. Umjesto zaštite prostora i javnog interesa, postupak postaje administrativna forma kojom se legitimira već unaprijed odlučen zahvat.
„Je li ikada provedena provjera ijednog izgrađenog projekta, zajedno s analizom stvarnih posljedica nakon njegove realizacije ?“
Otvara se pitanje:jesu li članovi stručnih povjerenstava uopće osposobljeni i ovlašteni raspravljati o lučkim sustavima, osobito o lukama uređene Pomorskim zakonikom Republike Hrvatske, koji još uvijek nije jasno razrađen jer nedostaju provedbeni akti i uredbe, dok su postojeća zakonska rješenja, nedorečena ili u praksi neprovediva?
Projekti se često procjenjuju u pravnom i planskom vakuumu, bez jasnog odnosa prema lučkom zakonodavstvu, prostornim planovima višeg reda i stvarnim potrebama lokalne zajednice.
Takav vakuum, svjesno ili nesvjesno, proizvodi kaos. Projekti koji su de facto marine predstavljaju se kao luke javnog prometa. Rasprava o tržišnoj opravdanosti i javnoj potrebi izbjegava se, a procjena utjecaja na okoliš koristi se kao zamjena za strateško planiranje – što joj nikada nije bila svrha.
Još je problematičnije što aktualne studije ne razmatraju ključna pitanja svakodnevnog onečišćenja i sigurnosti:
Jedinice lokalne samouprave često izbjegavaju izradu studija i planova, pribjegavajući ad hoc radovima bagerima. Takve prakse dokumentirane su u medijima i na društvenim mrežama – ali bez stvarnih posljedica po investitore ili naručitelje radova.
Bez jasnog odgovora na pitanje kome, čemu i u kojem kapacitetu luka služi, nijedna studija utjecaja na okoliš nije vjerodostojna. Odluke donesene na temelju takvih dokumenata ne štite okoliš ni javni interes, već legaliziraju prostorni i institucionalni nered.
Ako se procjena utjecaja na okoliš nastavi koristiti kao zamjena za strateško promišljanje, Hrvatska će gubiti ono najvrjednije – obalni prostor, povjerenje javnosti i smisao same ideje javne luke.
D.G.
PROČITAJTE JOŠ:


© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev