Nakon teksta na Morskom: “Raspisana tjeralica – Kako se najlakše riješiti vatrenjače” - Drago mi je da se piše o ovoj temi. Popratio sam društvene mreže i vidio razne komentare. Jedan dio rasprave veže se uz moju struku – ronioce koji rone s bocama. Koplja se lome oko pitanja treba li dopustiti izlov vatrenjače roniocima koji bi ronili autonomnim ronilačkim aparatom, odnosno SCUBA opremom. Kao i obično, ima puno argumenata “za” i “protiv”.
Pa krenimo redom...
Datum je 2. veljače 2020. godine. Tekst na Morskom tada sam potpisao ja, a zvao se “Strah od lavova”. Te 2020. igrom slučaja surađivao sam sa Sveučilištem s Cipra u Cavtatu, putovao na Cipar, a cilj putovanja bio je posjet Libanonu. U Libanonu imam prijatelje – profesionalne ronioce kao i ja – i ronili smo na raznim lokacijama. S tugom smo gledali prizore gdje se pri dnu često vidi praktički samo jedna riba. Naravno, bila je to vatrenjača, odnosno lionfish (kako je mi ronioci najčešće zovemo).
Od tada do danas “gospodin Lion” se udomaćio. Sreo sam ga i kod Dubrovnika, u jesen 2024.
U Libanonu vatrenjaču love roneći s bocama, najčešće tzv. havajskim ostima. Da bi je skinuli s osti, koriste doslovno vodovodnu cijev, a oni bolje opremljeni prozirnu plastičnu cijev kako bi vidjeli kad je riba sigurno unutra. Unutar cijevi nalaze se zupci (kao u vrši) koji pri povlačenju osti unazad “svuku” ribu s vrha. Mehanizam je jednostavan: riba lako ulazi, ali zahvaljujući zupcima ne može natrag – ide unutra, van ne ide.
Očišćena riba se prodaje u obliku filea restoranima. Po meni, to je fantastičan način za redukciju brojnosti.
Vatrenjača je vrlo ukusna – zapravo delikatesa – i po kvaliteti mesa uopće ne zaostaje za škrpinom. Što se prodaje i konzumacije tiče, tu ne bi trebalo biti problema.
Vidim i komentare tipa: “Stavite dobru cijenu na tu ribu i sve će se samo riješiti – izlovit će se.” To zvuči logično na prvu, ali praksa pokazuje da cijena sama po sebi nije jamstvo. Škrpina ima izuzetno dobru cijenu godinama, pa se ipak nije “izlovila”. More nije jednostavna matematika.
Zato je realan cilj nešto drugo: ne “istrijebiti” vatrenjaču preko noći, nego sustavno reducirati njezinu brojnost tamo gdje se pojavljuje, kako bi što manje utjecala na ostale vrste i ravnotežu života u Jadranu.
Važno je razumjeti kako taj izlov izgleda u praksi. U Libanonu se lovi u sklopu aktivnosti ronilačkih centara: roni se “normalno”, a usput jedan od ronilaca lovi vatrenjače. Ekonomika nije velika ako biste radili isključivo to. Jedan ronilac u prosjeku ulovi desetak riba po ronjenju. Kad bi ronio samo s ciljem lova, možda bi ulovio nešto više, ali ne “dramatično” više.
Za one koji nisu u ronjenju: lionfish uglavnom ne voli jako plitko more. To znači da se lov najčešće odvija dublje od 20 m, često 30–40 m a i dublje. To automatski ograničava vrijeme na dnu zbog dekompresijskih ograničenja. Efektivno radno vrijeme na dubini po ronjenju relativno je kratko. Veći spremnici zraka (plina) mogu ga nešto produžiti, ali to nisu “sati i sati”.
Zato svima koji misle da će ronioci provoditi 10 sati pod morem dnevno loveći ovu ribu – realnost je bliže sat vremena ili dva, kroz dva ronjenja. Ali i da to rade, to bi bilo korisno.
Naravno da može – stvar je volje. Danas profesionalni ribari imaju aplikacije i sustave prijave na mobitelu, pa ne vidim zašto se sličan model ne bi primijenio i ovdje. Mogu se uvesti jasna pravila: obavezna prijava prije polaska od kuće, ne tek kad se sjedne u brod, kao i dodatne kontrole koje nadležni smatraju potrebnima.
Lov pod morem može se provoditi samo Havajskim kopljem „ Havajske osti“. ,posjedovanje podvodne puške i boca u plovilu je crveni karton samo po sebi. U našem slučaju ovo je krivolov.
“Havajske osti” su ručno koplje za podvodni ribolov s gumom/lastikom koji daje potisak. Ronioc napne lastik, ciljano priđe na kratku udaljenost i “ispuca” koplje iz ruke, najčešće prema ribi u škrapi ili uz stijenu. Na vrhu može biti jedna špica (harpun) ili više špica (osti/trodent), ovisno što se lovi.
Osoba koja bi pristala na ovakve uvjete vrlo vjerojatno se ne bi “igrala” dozvolom i dovodila se u situaciju gubitka velike količine novca i opreme. U slučaju prekršaja, odmah bi se aktivirale mjenice i zadužnice dok se postupak ne riješi.
Da se razumijemo: u Jadranu ih još nema toliko da bi se netko “obogatio” od njih. Broj prijava i viđenja zasad nije impresivan. No, tko je ronio u zemljama poput Libanona zna kako to izgleda kad ih ima puno – u jednom ronjenju često vidite gotovo samo njih.
Zato, ako nadležne službe zaista žele nešto poduzeti, ovo je jedan od mogućih načina. Nije da se ne može – nego se često ne želi. Lakše je naći 100 razloga protiv nego jedan način da se napravi nešto pozitivno.
I još nešto: bit će zanimljivo vidjeti što će se dogoditi ako ova zima nastavi ovako i more se ohladi na 10–11 °C. To bi moglo promijeniti koliko ćemo ih susretati tijekom 2026. godine. Ove godine ronio sam samo oko otoka Paga, gdje je temperatura oko 11 °C na svim dubinama, dok je Velebitski kanal još hladniji.
Možda nam pomogne zima. Nadležne službe neće (velika točka). Neće napraviti niti jedan zakonski ili podzakonski akt kako bi na neki od mogućih načina reducirali broj ove invazivne ribe. Spreman sam se okladiti u ovo: ako se što desi u 3 godine po tom pitanju, ja častim redakciju Morskog janjetinom na Pagu iza uskrsa 2029. godine. Ako se ne dogodi ja pišem članak pod naslovom „ Više sreće drugi put“. Oklada se prihvaća objavom ovog članaka na Morski.
Vedran Dorušić
PROČITAJTE JOŠ:
Jurica Gašpar
Jurica Gašpar
Jurica Gašpar
Jurica Gašpar
Uživali su u zimskom poslijepodnevu, a onda ih je počastila skupina dupina koji se naprosto nisu odvajali od njih. Matija
Riba lav ili vatrenjača, invanzivna je vrsta u Jadranskom moru. Iako atraktivna po izgledu, izgled vara, jer pravi u moru
Školjke su sastavni dio živog svijeta ovog našeg planeta već više od 500 milijuna godina, a baš kao i unutar
Ribe zvuk koriste tijekom razmnožavanja, u obrani od grabežljivaca, pri čuvanju teritorija, a mogu ga proizvoditi vibriranjem plivaćeg mjehura, škrgutanjem
Jadranski web portal
© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev
