Svake godine hrvatska tijela vlasti objavljuju izvješća o stanju okoliša. Puna su podataka, tablica i grafikona. Dostupna su svima. I gotovo ih nitko ne čita.
Ovo je pokušaj da neke od tih podataka iznesemo na svjetlo dana — ne zato da bismo krivili institucije ili prozivali nadležne, nego jednostavno zato što javnost ima pravo znati što se događa s vodom koju svakodnevno spušta niz odvod.
Jer tu počinje priča koju rijetko tko priča do kraja.
Što sve svakodnevno šaljemo u kanalizaciju? Ostaci lijekova koje nismo popili, kemikalije iz sredstava za čišćenje, kozmetika, ulja, mikroplastika s odjeće koja se pere, deterdženti, dezinficijensi — i još mnogo toga. U modernom kućanstvu kanalizacija prima gotovo sve. I dok zamišljamo da negdje postoji čarobni uređaj koji sve to uredno pročisti prije nego što voda ode dalje — stvarnost je nešto drugačija.
Dio te vode — u Hrvatskoj veći nego što mnogi misle — u more odlazi uz minimalno ili nikakvo pročišćavanje.
U tome nema ni krivaca ni heroja. Svi smo mi zagađivači, svaki put kad otvorimo slavinu i pustimo vodu niz odvod. I upravo zato je vrijedno razumjeti kamo ta voda zapravo odlazi.
Jadransko more predstavlja iznimno osjetljiv i ekološki vrijedan ekosustav, no podaci iz Registra onečišćavanja okoliša (ROO) za 2021. godinu upućuju na zabrinjavajuće stanje upravljanja komunalnim otpadnim vodama koje završavaju u njemu. Od ukupno 128 ispusta komunalnih otpadnih voda na Jadranskom vodnom području (JVP), čak 91 ispust kao konačni prijemnik navodi more — što čini gotovo 71 % svih jadranskih ispusta.
Posebno alarmantan podatak jest da od tih 91 ispusta u more, njih 26 (29 %) ispušta komunalne otpadne vode bez ikakvog pročišćavanja, dok ih čak 46 (51 %) primjenjuje tek prethodni stupanj pročišćavanja — koji podrazumijeva isključivo mehaničko uklanjanje krupnih čestica, pijeska i plutajućih tvari, bez ikakve biološke ili kemijske obrade. Sumarno, dakle, punih 80 % ispusta koji se ulijevaju u Jadransko more ne provodi nikakvu biološku obradu otpadnih voda. Na tim ispustima godišnje se u more ulije oko 28,4 milijuna m³ komunalnih otpadnih voda koje su prošle tek predobradu ili ostale nepročišćene.
U apsolutnim količinama onečišćujućih tvari to znači da se samo iz ispusta s prethodnim stupnjem pročišćavanja na JVP u more godišnje ispušta više od 6,8 milijuna kg ukupnih suspendiranih tvari, oko 13,8 milijuna kg kemijske potrošnje kisika (KPK), više od 6 milijuna kg biokemijske potrošnje kisika (BPK₅), te gotovo 1,5 milijuna kg ukupnog dušika i oko 166.000 kg ukupnog fosfora. Ovi se pokazatelji izravno povezuju s eutrofikacijom priobalnih voda — procesom kojim prekomjerni unos hranjivih tvari (dušika i fosfora) uzrokuje nekontrolirani rast algi, smanjenje koncentracije kisika u moru i posljedično ugrožavanje morskih organizama.
Kako bi se razumjela razmjera problema, nužno je sagledati i populacijski kontekst. Prema podacima Popisa stanovništva iz 2021. godine, u primorskim županijama (Primorsko-goranska, Istarska, Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska) ukupno živi oko 1,2 milijuna stalnih stanovnika. Međutim, ključna specifičnost jadranskog pojasa jest iznimno naglašena sezonska varijabilnost — ljeti, u vršnim turističkim tjednima, broj korisnika komunalne infrastrukture višestruko raste i može dosegnuti i do 3–4 puta veće opterećenje od projektnog. Taj Tzv. turistički ekvivalent stanovnika (ES) premašuje kapacitete mnogih postrojenja dimenzioniranih za znatno manji broj korisnika, što dodatno pogoršava kvalitetu pročišćavanja i u onim sustavima koji uređaje posjeduju.
Normativni okvir Europske unije (Direktiva 91/271/EEZ o odvodnji i pročišćavanju komunalnih otpadnih voda) propisuje da sve aglomeracije veće od 2.000 ES moraju najkasnije do 31. prosinca 2023. godine osigurati sustav prikupljanja i transporta komunalnih otpadnih voda, dok aglomeracije veće od 10.000 ES moraju imati i odgovarajući stupanj pročišćavanja — u pravilu najmanje drugi (II) stupanj. Mnoge hrvatske primorske aglomeracije te rokove, prema podacima iz 2021., još uvijek nisu ispunile.
Razumijevanje tehnoloških razlika između stupnjeva obrade ključno je za procjenu stvarnog utjecaja na morski okoliš.
Prethodni stupanj (fizičko filtriranje rešetkama, taložnicima i pjeskolovom) uklanja jedino krupne i grube onečišćivače, ali ne smanjuje organsko opterećenje (BPK, KPK), hranjive tvari (fosfor, dušik) ni mikrobiološko onečišćenje. Takva voda u moru uzrokuje potrošnju kisika, zamućenje i unos patogena.
Prvi (I) stupanj — fizikalni i/ili kemijski postupci koji talože suspendirane tvari — smanjuje BPK₅ za najmanje 20 % i ukupne suspendirane tvari za najmanje 50 %, no i dalje propušta pretežiti dio nutrijenata i mikroorganizama. Na JVP je 2021. godine prvim stupnjem obrađeno čak 35,5 milijuna m³ otpadnih voda, što je 42 % ukupno ispuštenih količina na tom vodnom području — što ga čini dominantnom metodom obrade na Jadranu, u oštroj suprotnosti sa zahtjevima EU direktive.
Drugi (II) stupanj — biološka obrada sa sekundarnim taloženjem — postiže smanjenje BPK₅ za najmanje 70 %, KPK-a za najmanje 75 % i suspendiranih tvari za 90%, čime se dramatično smanjuje organsko i mikrobiološko opterećenje prijemnika. Na JVP je samo 15,8 milijuna m³ (oko 19 % ispuštenih količina) obrađeno ovim stupnjem — daleko ispod razine propisane europskim propisima.
Treći (III) stupanj — koji uz biološku obradu uklanja i hranjive tvari (fosfor i dušik) — na JVP je gotovo zanemariv, s tek 615.820 m³ godišnje (0,7 % ukupnih količina). Ovaj stupanj pročišćavanja posebno je važan za zaštitu od eutrofikacije zatvorenih uvala i akvatorija s ograničenom izmjenom vode.
Neriješeno pitanje pročišćavanja komunalnih otpadnih voda u hrvatskom priobalju nije samo ekološki problem — ono ima izravne posljedice za turizam, javno zdravlje i biodiverzitet. Jadransko more, kao poluzatvoreni bazen s relativno sporim izmjenama vode, posebno je ranjivo na kumulativno organsko i nutrijentno opterećenje. Zabrana kupanja, pojava toksičnih cvjetanja algi i degradacija morskog dna samo su neki od vidljivih simptoma koje nekontrolirano ispuštanje komunalnih otpadnih voda može prouzrokovati.
Istovremeno, dinamika izgradnje novih uređaja u primorskom pojasu nužno mora uzeti u obzir i pitanje upravljanja muljevima — nusproizvodom biološke obrade čije se količine povećavaju proporcionalno s razvojem sustava pročišćavanja. Ispuštanje muljeva u morski okoliš zakonski je zabranjeno, a EU se strateški usmjerava prema njihovom korištenju kao vrijednog bioresursa u kružnom gospodarstvu — što zahtijeva sustavno planiranje već u fazi projektiranja novih postrojenja.
Milo Miklaušić, kap.
PROČITAJTE JOŠ:
Jurica Gašpar
Jurica Gašpar
Literatura:
ROO baza podataka (roo.azo.hr),
Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN 26/20),
Direktiva 91/271/EEZ te UWWTD SIIF Croatia National Node (uwwtd.eu).
Demografske podatke vezane za broj stanovnika poželjno je potkrijepiti izvorom DZS-a (Popis 2021.).
Ciklus eko akcija pod motom „Ne budi tovar, čuvaj Općinu Vrsar!“ u organizaciji Općine Vrsar s partnerima nakon uskršnje stanke
LIŽNJAN - Općina Ližnjan pokrenula je projekt “Plastic Free Ližnjan”, usmjeren na zaštitu morske bioraznolikosti i smanjenje utjecaja plastike u
SPLIT - Zastupnica u Europskom parlamentu, članica Odbora za ribarstvo (PECH), te izvjestiteljica za oceansku diplomaciju, Željana Zovko održala je
U točno 9 sati 11. travnja okupljanje je sudionika na Trgu Republike Hrvatske, a akcija čišćenja podmorja kreće u 9:
Jadranski web portal
© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev
