FOTO: “Teti” Impresivna olupina u podmorju Komiže

KOMIŽA – U blizini otočića Mali Barjak, u komiškom akvatoriju, nalazi se jedna od nama roniocima omiljenih ronilačkih atrakcija, olupina čeličnog teretnog parobroda Teti. Dugačak 72 metra, ovaj brod koji je plovio tada pod talijanskom zastavom,  sagrađen je davne 1883. g u Americi. Iako podaci i sjećanja kažu da je posada ovog broda bila iskusna i poznavala dobro akvatorij otoka Visa, došlo je ipak do greške u navigaciji i brod se jedne svibanjske noći 1930. godine nasukao na podvodnu hrid uz obalu Malog Barjaka.

Posada je uspješno spašena, ali ovaj dobrodržeći starac zbog oštećenog je trupa ostao do danas na istoj lokaciji, samo je s godinama sasvim iščeznuo pod morskom površinom, zajedno s dijelom tereta koji je tada prevozio. Sada se nalazi na dubini od 10 do 34 m, što je idealno za sve ronilačke kategorije. Uz obilje života u olupini i oko nje, u moru izuzetne vidljivosti, pravo je igralište kako za one manje iskusne tako i za one zahtjevne.

Olupina je u plićim dijelovima dosta oštećena i njeni ostaci leže razbacani na kosom terenu koji se spušta do dubine 35 metara, a roneći dublje, Teti postaje sve kompaktniji. Parni kotao i ostaci parnog stroja još su uvijek zanimljivi i dobro očuvani, a u teretnom skladištu nalaze se granitne kocke, nekada predviđene za gradnju cesta, a danas domovi brojnim ugorima, murinama i tabinjama koje povremeno hrane lokalni voditelji ronjenja.

Zbog toga ove ribe izlaze iz svojih rupa i ne boje se, što predstavlja dodatnu atrakciju roniocima na ovoj olupini.  Ove su ribe znale i plivati uz ronioce, u potrazi za lakim obrokom, što je tražilo i dodatni oprez, jer njihovi zubi ipak nisu sasvim bezopasni, a s druge strane ova radoznalost i njih je znala koštati života, jer bi povremeno postale žrtve krivolova.

Na maksimalnoj dubini od 34 metra, ovaj brod poprima onaj svoj prepoznatljiv izgled: okrugla krma i vizura gotovo cijelog broda, a u prvom planu kormilo prekriveno spužvama, uz poneku nezaobilaznu crvenu škarpinu koja se lijeno odmara na krmenoj ogradi. Baš takva je počastila i nas svojim prisustvom spremno pozirajući već navikla na bljeskove fotoaparata.

Povratak na površinu također je vrlo živopisan. Osim ponovnog pregleda ostataka broda, pažnju zaokupljaju među brojnim ribljim fondom i sjajne orade, zaista veliki primjerci, također neuobičajeno radoznali i gotovo pitomi u potrazi za hranom u posidoniji među hridima Malog Barjaka.

Iako se ova lokacija čini dostupna, ronjenje ovdje nije dozvoljeno bez pratnje jednog od tri lokalna ronilačka centra koji imaju ovlaštenu dozvolu Ministarstva kulture za zaron na zaštićenom području. Zbog sigurnosti ronioca, sprječavanja devastacije lokaliteta i očuvanja ovog prebogatog ribljeg fonda, ronilački centri Manta, B24 i Issa, uvijek su na raspolaganju uz zaista vrhunsku uslugu.

Ivana Nobilo