>
  8 min. čitanja

FOTO Pomorska povijest Boke kotorske leži u bogatom arhivu Muzeja u Kotoru

FOTO Pomorska povijest Boke kotorske leži u bogatom arhivu Muzeja u Kotoru
Foto: Morski HR

KOTOR - Zanimaju li vas korijeni pomorstva istočne obale Jadrana, Boka Kotorska i sam Kotor su mjesta gdje trebate doći. S razlogom je ovaj kraj zlatnim slovima upisan u pomorsko-povijesne karte. Nekoliko dana boravili smo u Crnoj Gori da bi doznali odgovore na pitanja o pomorskoj povijesti Jadrana, Hrvatima koji su donedavno bili većinski dio bokokotorskog entiteta, njihov ogroman utjecaj na tamošnje pomorstvo i razvoj primorskih gradova, život u sadašnjosti, kao i trenutnu situaciju koja politički nije nimalo svijetla. No, mi smo se nastojali držati mora i utjecaja koji su vezani upravo na ljude koji uz more žive. U tom duhu, donosimo vam serijal morskih članaka iz susjedne Crne Gore.

Pa idemo ispočetka, odnosno pomorsko-povijesnog aspekta današnje Crne Gore, koji gotovo sve zahvaljuje hrvatskom življu, čija baština i danas pokriva arhitekturu Boke kotorske, a nevjerojatno je isprepletena s našom Dalmacijom. Pomorski muzej u Kotoru bio nam je sjajan domaćin, pa uz duboku zahvalu na gostoprimstvu, poželjeli smo čuti i od struke nešto više.

Razgovarali smo pritom s kustosicom pomorsko-povijesne zbirke Pomorskog muzeja u Kotoru, Radojkom Abramović.

Jedini na crnogorskoj obali koji brine o pomorskim muzejima i zbirkama

Pomorski muzej u Kotoru definitivno treba posjetiti svaki pomorac i ljubitelj mora koji drži do sebe, a Kotor svatko, tko želi doživjeti fantastičan spoj gotovo netaknute povijesti i sadašnjosti.

Kustosica pomorsko-povijesne zbirke Pomorskog muzeja u Kotoru, Radojka Abramović

- Muzej čuva ogromno blago pomorstva. Mogu slobodno reći da smo mi ne samo matični muzej, već jedini na cijeloj crnogorskoj obali koji se brine o svim drugim pomorskim muzejima i zbirkama. Na samom ulazu u muzej, vidjet ćete prostoriju koja se odnosi na jedan vremeplov pomorstva, što su zapravo najstariji modeli brodova s ovog područja.

To je ilirska trijera, grčka ratna galija trirema, bokeljska koka iz 15. st., mletačke karake iz 15. st., tartane iz 18. st. Što se tiče ostalih pomorskih zbirki, cjelokupni muzej koji je vrlo kompleksan, sadrži tri zbirke: povijesno-umjetničku, povijesnu i pomorsko-tehničku, prožet je pomorskom tematikom. Njegov naslov „Pomorski muzej Crne Gore“, obuhvaća sve ono što se na teritoriju crnogorskog primorja nalazi od pamtivijeka do današnjih dana – kazuje nam kustosica Abramović.

Bogatstvo Kotorana krenulo iz dobre vojne službe raznim gospodarima

Jedan od najstarijih eksponata u muzeju je pravo, antičko sidro koje stoji u predvorju muzeja, kazuje Abramović, koja potvrđuje da se pomorska povijest Crne Gore naslanja na dobrom dijelu Hrvatske, odnosno onog njenog dalmatinskog dijela.

Bokelji su bili pomorci ili vojnici, trgovci ili zemljoradnici. No u to vrijeme oni su bili najbogatiji ljudi ovog područja?

- U najmanjoj mjeri su bili zemljoradnici i to stanovnici naselja Muo ili Prčanj. Mogli bi reći da je to bilo u prvom dijelu naseljavanja u 9. stoljeću, kad su se ljudi bavili mahom poljoprivredom, vinogradarstvom, stočarstvom, uzgojem svilene bube, itd., ali kasnije sva ta mala mjesta Boke, te Dobrota i Perast zajedno s njima prelaze na more i bave se pomorskom privredom. Dobro ste rekli da su bila četiri osnovna zanimanja, ali znate kako je zauzeće Bara i Ulcinja bio kopneni dio borbi, no borbe na moru su se, kao i u Dalmaciji, odvijale najviše za vrijeme vladavine Venecije od 1420. do 1797. godine, kad su za vrijeme Morejskog i Kandijskog rata naši trgovci i pomorci krvarili za zastavu mletačkog lava i na njihovim brodovima dobivali mletačke privilegije.

I doista u susjednom Perastu postoji mali muzej u kojem su izloženi ordeni, slike i zasluge lokalnih uglednika koji su redom dobro služili mletačkoj, austrijskoj ili ruskoj vojsci. Za svoje zasluge bili su redovno bogato nagrađivani, a Boka se tako gradila. Dokaz tome je i čak 20-ak izgrađenih crkava. A Perast je prema popisu iz 2011. godine imao svega 269 stanovnika.

Slavna pobuna koja je ugušena jer su se pobunjenici htjeli povezati s Pulom i Šibenikom

Služili su tako Bokelji i Dalmatinci Austro-ugarskoj dok nije propala. A onda su krenuli i problemi, pa je tako uz sami propast te države vezana i priča o kaosu, gdje su vojnici bili gladni i žedni, pa su se četvorica pobunila, a danas imaju zaslužen spomen u Kotoru.

- To je revolucionarna 1918. godina. Od četvorice mornara, jedan je bio Čeh, ostali Hrvati s dalmatinske obale. To su sve bili ljudi koji su služili u austro-ugarskoj ratnoj mornarici, nezadovoljni uvjetima života i strašno velikim radnim stažem koji gotovo da nije imao godišnjeg odmora. Imali su vrlo male nadnice i jedan ropski rad, a uz sve to imali su jako lošu prehranu. To je bila neka vrsta želje da se ostvari socijalna pravda. Neke su ideje bile da je događaj bio vezan za Oktobarsku revoluciju, no osobno smatram da do takvog odjeka nije moglo doći, jer Rusija je daleko i tada nije bilo interneta niti mogućnosti povezivanja na današnji način. Ljudi su se jednostavno pobunili protiv nehumanih uvjeta na brodovima – kazuje nam kustosica.

Spomen ploča sradalim dalmatinskim revolucionarima i jednom Čehu - Foto: Morski HR

- Pobuna je ugušena vrlo brzo jer su se naši mornari htjeli povezati s naprednim jedinicama Pule i Šibenika. U Boku je došao mornarički austro-ugarski odred upravo iz ta dva grada i vrlo brzo u krvi ugušio pobunu, a bilo je tu i kontrašpijunaže. Četvorica mornara: Jerko Šižgorić, Anton Grabar, Mate Brničević i František Raš su strijeljani na groblju u Škaljarima 1. veljače 1918. godine. Pokojni župnik i povjesničar don Vinko Luković svjedočio je posljednjim trenucima tih ljudi i kazao da mu je najteži trenutak u životu bila priprema za njihovu posljednju pomast. To su sve bili mladi ljudi, željni života, no treba reći da je u tamnicama monarhije utamničeno 800 ljudi – prepričava nam dramatičnu priču Radojka Abramović.

Kotor izgradio utvrde zbog Crnogoraca koji su navirali s brda

Kotor je s razlogom izuzetno utvrđen grad. No zanimljivo je ovo što nam pričaju Crnogorci. Nije toliko utvrđen radi Turaka ili nekih drugih napadača, već samih Crnogoraca. O čemu se tu zapravo radilo?

- Kotorani su gradili utvrde iz dva razloga, iz straha od tog kontinentalnog stanovništva, da ne bi stiglo ovdje prema gradovima iz gladi i nevolje, ne iz nekakvih pljačkaških težnji. S druge strane i da se obrani Boka kao prirodna luka iz sigurnosnih razloga – kratko nam pojašnjava.

Kotorani inače ovu gradsku tvrđavu zovu San Đovani, a visina zidina na pojedinim mjestima dostiže i impozantnih 20 m. Zanimljivo je da ih ama baš nitko nikad nije uspio srušiti, niti brojne vojske, ali ni potresi, koji su na ovom području itekako učestali i snažni.

Kustosica nam na kraju pojašnjava da muzej u kojem radi ima impresivnih 5.800 eksponata, a svake godine imaju donacije i otkupe kako bi dodatno obogatili muzejsku zbirku. U revitalizaciji kulturnih dobara koje je u toj zemlji trajalo 3-4 godine, to je svakako pomoglo Podgorici da shvati koliko je obalni dio zemlje važan za tu državu u cjelini.

Ipak, na pitanje koliko su Kotorani danas pomorci u odnosu na svoju slavnu povijest, pozitivan odgovor izostaje.

Zastava jedrilice Besa, s kojom je Joža Horvat oplovio svijet

- Znatno u manjem obimu, no opet more i pomorstvo vezano je uz nas i smatramo se pomorskim krajem – kazala nam je kustosica Muzeja pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru, Radojka Abramović.

Jurica Gašpar

Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.