FOSFOR Skriveno blago iz kanalizacije: Njemačka prednjači, Hrvatska zaostaje – Stiže li revolucija u upravljanju otpadom?

Fosfor je poput skrivenog blaga u našim kanalizacijama: ključni nutrijent za poljoprivredu, ali i ograničeni resurs koji se brzo troši. Svake godine, milijuni tona fosfora završavaju u mulju iz otpadnih voda, a umjesto da ga bacamo, mogli bismo ga reciklirati i spasiti svjetske zalihe fosfata.

U Europi, gdje su rezerve fosforita ograničene, ova ideja postaje stvarnost – ali ne jednako brzo svugdje. Dok Njemačka već ima zakonsku obvezu za oporabu fosfora iz kanalizacijskog mulja, Hrvatska je još uvijek u fazi osnovne infrastrukture. Evo kako izgleda ta priča, s pogledom na budućnost koja bi mogla donijeti "zeleni rudnik" u našim pročišćivačima voda.

Njemačka: Zakon koji mijenja igru

U Njemačkoj, fosfor više nije samo "otpad" – on je strateški resurs. Od 2017. godine, revidirani propis o kanalizacijskom mulju (AbfKlärV) obvezuje velike pročišćivače otpadnih voda (one iznad 50.000 ekvivalenata stanovnika) da oporabe fosfor iz mulja. Od 2029. godine, ova obveza postaje punopravna: ako mulj sadrži više od 2% fosfora (po suhoj tvari), mora se oporabiti najmanje 50% fosfora iz mulja ili 80% iz pepela nakon spaljivanja. To znači da će se fosfor izvlačiti iz pepela mono-spaljivanja mulja, a troškovi će se vjerojatno prenijeti na vodne naknade građana – ali s dugoročnom dobiti za okoliš i ekonomiju.

Zašto je ovo revolucionarno? Njemačka godišnje proizvede oko 1,8 milijuna tona mulja, a iz njega se može oporabiti do 50.000 tona fosfora – što pokriva preko 40% potreba za gnojivima u poljoprivredi. Tehnologije poput PARFORCE ili procesa baziranih na acetatu već se primjenjuju, omogućujući ne samo oporabu fosfora, već i smanjenje onečišćenja teškim metalima. Zanimljivo, ovo nije samo ekološki potez: fosfor je na EU listi kritičnih sirovina, a njegova reciklaža smanjuje ovisnost o uvozu iz kriznih područja poput Maroka.

Ključni datum: 2027. godina. Iako je zakonska obveza postavljana u fazama, prema najnovijim analizama njemačkih saveznih agencija za okoliš, prva komercijalna postrojenja za oporabu fosfora već su u izgradnji i očekuje se da će do 2027. početi generirati mjerljiv ekonomski prinos – kako od prodaje recikliranog fosfora industriji gnojiva, tako i od smanjenih troškova zbrinjavanja mulja. Njemačka time ne samo da ispunjava ekološke obveze, već gradi novi industrijski sektor.

Hrvatska: Mulj kao problem, ne kao prilika

U Hrvatskoj, situacija je drugačija – fosfor se još uvijek uglavnom ne ekstrahira, već završava u tlu ili na odlagalištima, morima. Upravljanje muljem regulirano je Zakonom o vodama i otpadu, te Pravilnikom o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Fokus je na stabilizaciji mulja, ograničenju teških metala i mogućem korištenju u poljoprivredi, ali nema obvezne oporabe fosfora ni rokova poput onih u Njemačkoj.

Zašto zaostajemo? Veliki dio problema leži u infrastrukturi: treći stupanj pročišćavanja (uklanjanje nutrijenata poput fosfora) još nije standard u svim aglomeracijama. EU izvješća pokazuju da je prioritet još uvijek osnovna usklađenost s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, posebno u osjetljivim područjima. Mulj se u Hrvatskoj uglavnom koristi u poljoprivredi (s ograničenjima), kompostira ili spaljuje za energiju, ali fosfor se disperzno gubi. Iako mulj sadrži oko 90% ulaznog fosfora iz otpadnih voda, oporaba je još uvijek na istraživačkoj razini, ne operativnoj.

Financiranje je još jedan ključni izazov: dok Njemačka raspravlja o prenošenju troškova oporabe na vodne naknade, u Hrvatskoj se EU fondovi uglavnom koriste za izgradnju kanalizacije i osnovnih pročišćivača. Bez regulatornog pritiska, komunalna poduzeća nisu motivirana za ulaganje u P-recovery tehnologije.

Gdje završava mulj iz hrvatskih kanalizacija? – Problem Jadrana

Problem nije samo što se fosfor ne reciklira – u Hrvatskoj dio otpadnih voda i mulja doslovno završava u Jadranu. Na Jadranskom vodnom području bez pročišćavanja ili tek s prethodnim stupnjem pročišćavanja ispušta se oko 32,8 milijuna m³ komunalnih otpadnih voda, odnosno oko 39% ukupno ispuštenih. Trećim stupnjem pročišćeno je tek 0,62 milijuna m³, odnosno manje od 1% ispuštenih komunalnih voda na Jadranskom vodnom području.

Posljedice su konkretne i vidljive: onečišćenje morske vode dovodi do promjena u razinama hranjivih tvari, broju i raznovrsnosti organizama te nakupljanju organskih i anorganskih spojeva, uz poremećaje u hranidbenom lancu. Posebno su ugrožene posidonijske livade, endemska vrsta Sredozemlja, za koje je dokazano da otpadne vode imaju negativan utjecaj. Nadzor i kažnjavanje su gotovo nepostojeći, unatoč tome što hrvatski propisi jasno zabranjuju ispuštanje otpadnih voda u more.

Paradoks je gotovo ironičan: fosfor koji bi mogao postati vrijedno gnojivo, umjesto toga završava kao onečišćivač mora. Bez investicija u tercijarno pročišćavanje, Hrvatska istovremeno gubi ekonomsku vrijednost i šteti ekosustavu koji je temelj turizma – njezine najvažnije industrije.

EU kao most: Poticanje, ali ne i obveza

Europska unija postavlja okvir koji ide u smjeru oporabe resursa. Nova Direktiva o urbanim otpadnim vodama (2024/3019) traži od država da potiču oporabu fosfora i dušika iz mulja, usklađeno s hijerarhijom otpada. Do 2039. godine, tercijarno pročišćavanje (uklanjanje N i P) bit će obvezno za veća postrojenja, a do 2045. i za manja. EU također naglašava minimalnu stopu ponovne upotrebe i reciklaže fosfora iz mulja.

Ipak, ključna razlika je u brzini: EU govori o "poticanju i ciljevima", dok Njemačka ima "zakonsku obvezu". Hrvatska je još u fazi usklađivanja infrastrukture, ali nova direktiva bi mogla ubrzati promjene.

Tehnološki izazovi i zanimljive mogućnosti

Oporaba fosfora nije laka: mulj može sadržavati teške metale, mikroplastiku i patogene, što ograničava izravnu upotrebu u poljoprivredi. U Europi, tehnologije poput struvita ili oporabe iz pepela omogućuju do 80–90% povrata fosfora. Zanimljivo, u Njemačkoj se već grade "biorefineries" koje iz mulja proizvode biometan, fosfor i energiju.

U Hrvatskoj, najveći pročišćivač u Zagrebu mogao bi biti pilot: analiza pokazuje da se sastav mulja mijenja, a oporaba bi mogla smanjiti onečišćenje i stvoriti nove resurse. Trošak? Prema njemačkim iskustvima, oporaba bi mogla biti jeftinija nego što se očekuje – možda samo nekoliko eura po stanovniku godišnje, ako se integrira s energetskom valorizacijom.

Budućnost: Profit za Njemačku od 2027., za Hrvatsku – možda

Dok Njemačka već 2027. godine počinje ubirati ekonomske plodove svoje regulatorne odluke iz 2017. – kroz prodaju recikliranog fosfora, smanjene troškove odlaganja i novi industrijski sektor – Hrvatska ostaje u poziciji promatrača. Hoće li Hrvatska ikad ostvariti sličan profit? Odgovor je – možda, ali s kašnjenjem od najmanje desetak godina.

Na temelju EU smjera i iskustava Njemačke i Nizozemske, Hrvatska će vjerojatno slijediti: zabrana poljoprivredne primjene mulja, prelazak na mono-spaljivanje i obvezna oporaba fosfora iz pepela. To bi moglo doći između 2027. i 2035., s uključivanjem troškova u vodne naknade. No "moglo bi" i "hoće" još uvijek su dvije različite stvari u kontekstu hrvatske javne uprave i komunalne infrastrukture.

Zamislite scenarij: fosfor iz hrvatskih kanalizacija postaje gnojivo za naše poljoprivrednike, smanjujući uvoz i štiteći Jadran od onečišćenja nutrijentima. To nije utopija – to je ono što Njemačka već gradi. Hrvatska ima svu sirovinu, ali još nema ni regulatorni okvir ni infrastrukturu da je iskoristi. Profit je moguć – ali samo ako se politička volja pojavi brže nego što EU direktive budu prisile.

U konačnici, fosfor nije samo kemijski element – on je ključ za kružnu ekonomiju. Naš mulj bi mogao postati "zeleno zlato" umjesto samo otpada. Pitanje je samo hoćemo li pričekati da nas EU prisili, ili ćemo se sami pokrenuti na vrijeme.

Milo Miklaušić, prof.

Literatura i izvori

Regulativa i službeni dokumenti:

Europska unija (2024). Direktiva o urbanim otpadnim vodama 2024/3019. Službeni list EU.

Bundesministerium für Umwelt (2017). Klärschlammverordnung (AbfKlärV) – Leitfaden zur Phosphorrückgewinnung. Berlin: BMU.

Republika Hrvatska. Zakon o vodama (NN 66/2019, 84/2021).

Republika Hrvatska. Pravilnik o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda pri njegovoj uporabi u poljoprivredi (NN 38/2008).

HAOP – Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (2021). Izvješće o ispustima i uređajima za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u Republici Hrvatskoj. Zagreb: HAOP.

Znanstveni radovi

Egle, L., Rechberger, H., Krampe, J., Zessner, M. (2016). Phosphorus recovery from municipal wastewater: An integrated comparative technological, environmental and economic assessment of P recovery technologies. Waste Management, 56, 325–336.

Wilfert, P., Kumar, P.S., Korving, L., Witkamp, G.J., Van Loosdrecht, M.C.M. (2015). The Relevance of Phosphorus and Iron Chemistry to the Recovery of Phosphorus from Wastewater: A Review. Environmental Science & Technology, 49(16), 9400–9414.

Mayer, B.K., et al. (2016). Total Value of Phosphorus Recovery. Environmental Science & Technology, 50(13), 6606–6620.

Cieślik, B., Konieczka, P. (2017). A review of phosphorus recovery methods at various steps of wastewater treatment and sewage sludge management. Journal of Cleaner Production, 142, 1728–1740.

Jadran i morski okoliš

Institut za oceanografiju i ribarstvo Split (IOR). Godišnji monitoring Jadranskog mora. Dostupno na: https://jadran.izor.hr

Udruga Sunce / EFFICIENTN2K projekt (2023–2025). Izvještaji o utjecaju otpadnih voda na zaštićena morska područja. Split: Sunce.

Piroddi, C., et al. (2017). Historical changes of the Mediterranean Sea ecosystem: modelling the role and impact of primary productivity and fisheries changes over time. Scientific Reports, 7, 44491.

Tehničke smjernice i izvješća

DWA – Deutsche Vereinigung für Wasserwirtschaft, Abwasser und Abfall (2023). Technische Regeln zur Phosphorrückgewinnung aus Klärschlamm. Hennef: DWA.

EIP Water (2019). Phosphorus recovery and recycling from wastewater – European Innovation Partnership on Water. Bruxelles: EU.

European Commission (2023). Critical Raw Materials Act – Annex: List of Critical Raw Materials. Bruxelles: EC.

Eurostat (2023). Urban wastewater treatment statistics – treatment level. Luxembourg: Eurostat. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat