Godine 2019. počeo je masovni pomor plemenitih periski uzorkovan parazitom. Od tada je uslijedila kalvarija za, nekada veliku i gustu populaciju najvećeg školjkaša našeg Jadrana.
Zbog ozbiljnosti situacije pokrenut je projekt „Očuvanje plemenite periske u Jadranskom moru“, s ciljem pronalaska preživjelih jedinki, prikupljanja mlađi, praćenja uzročnika bolesti i razvoja metoda za buduću obnovu populacije. Ostalo nam je tek nekoliko rapršenih jedinki, a situacija je i više nego alarmantna.
Naš domaći stručnjak za morsku ekologiju Pero Ugarković kaže kako je na temelju dojava građana i znanstvenih monitoringa, tijekom 2024. godine potvrđeno svega 30 živih jedinki u cijelom hrvatskom dijelu Jadrana. Hrvatska obala Jadrana je golema, a naš najveći školjkaš sveden je na šačicu jedinki koje jedva možemo nabrojati. Krajem 2025. godine očekivali smo da ih je barem malo više. No, u samo godinu dana broj živih jedinki smanjio se na 7!
- Dio je vjerojatno izgubljen prirodnim putem, uslijed predacije riba i hobotnica ili drugih okolišnih stresova, a barem jedna jedinka (u Omišu) stradala je zbog orkanskog juga. No za dio slučajeva znamo da su izravna posljedica ljudskog djelovanja, poput sljedećih primjera:

Bez obzira na strašne primjere ljudske bezobzirnosti kao i nezavidnu poziciju u kojoj se plemenite periske trenutačno nalaze, Pero Ugarković smatra da prostora za nešto pozitivnije razmišljanje ipak ima.
"Velik broj periski u Venecijanskoj laguni preživio je i populacija se ondje zasad održava u dobrom stanju, a uzročnik masovnog pomora trenutačno se više ne detektira u Jadranu. Talijanski stručnjaci sada dio tih periski sele iz Venecijanske lagune u druge zaštićene parkove prirode, i ako im uspije, takav pristup dodatno povećava šanse za njihovo dugoročno očuvanje" - kaže Ugarković i dodaje
"Ta populacija predstavlja važan genetski i ekološki rezervoar, ali i ključni potencijal za buduću repopulaciju šireg jadranskog područja. Ako se povoljni okolišni uvjeti održe, ličinke koje prenose morske struje mogle bi jednoga dana ponovno nastaniti i našu obalu. Kolektori za prikupljanje mlađi trenutačno su najpouzdaniji alat za utvrđivanje razmnožava li se periska u prirodi i pojavljuju li se nove jedinke duž hrvatske obale. A kada se takve jedinke otkriju njihova pojava brzo postaje vijest. No te periske nekako moraju i preživjeti nakon otkrića. Nedavni slovensko-talijanski znanstveni rad (Flander-Putrle et al., 2023) pokazuje da je najbolje za njihov rast i preživljavanje osigurati im stalni smještaj i skrb metodom in situ, dakle uzgojem i zaštitom unutar njihovog prirodnog morskog okoliša, daleko od akvarija i laboratorija. Osobno vjerujem da bi pronađenim periskama kroz projekt trebalo osigurati upravo takav oblik skrbi, jer osim što je to znanstveno potvrđeno kao najučinkovitije, to je ujedno i najlogičnije rješenje, metoda zahtijeva najmanje troškova, a uvjete za njezinu provedbu već imamo, i više nego dovoljno" - piše naš stručnjak.
Ono što je bitno zapamtiti i što je i sam Pero Ugarković naglasio za kraj jest da trenutačno svjedočimo jednom strašno lošem stanju svijesti prema morskom okolišu. Svjedočimo stihijskom uništavanju radi osobnih interesa, institucionalnoj pasivnosti, izostanku nadzora i razvodnjavanju odgovornosti. Uz sveopću ekološku nepismenost ovo predstavlja ubojiti "koktel" po morski ekosustav. Danas, naime postaje normalno da se pravila na moru i u moru mogu kršiti bez ikakvih posljedica. Je li vrijeme da se ovaj "divlji jug" napokon obuzda?
J.T.
PROČITAJTE JOŠ:



© 2025 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev