CASKA Arheološki biser između smetlišta i Zrća

U posljednje vrijeme sve više ljudi vidi ronioce kao one koji čiste more. I dobro je to, jer su do sada pitali:  Ima li što ribe ? I tako iz dana u dan izvadilo se ovoliko ili onoliko smeća. Ronioci ovi očistili ono. I sve to tako. Barata se tonama otpada i ili kubicima, ali otpada će još dugo biti.

Mi smo bili sudionici jedne male eko akcije ( velika ni ne smije biti – COVID ), koja je na kraju bila jako velika. I kad smo pričali o akciji rekli smo – skromna Covid akcija.

Bolje redom, akcija je bila u Caskoj nedaleko Novalje na Pagu. Organizirala ju je udruga SUNCE iz Splita u sklopu svojih redovnih aktivnosti. Naime za potrebe Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja rade se akcije čišćenja plaža i podmorja kako bi se dobili podaci i napravile smjernice za što bolji i efikasniji daljnji rad. U sklopu ovog projekta odradilo se 24 akcije i imaju još mjesec dana posla. Drugi vikend smo na Rtini. Eto nešto što je počelo kao ronilačka inicijativa polako dobiva i stručno  praćenje i potporu. Cilj projekta je napraviti smjernice za daljnje akcije.

Na prvi upit gdje napraviti eko akciju u Ličko senjskoj županiji, nije trebalo dugo misliti. Caska, arheološki biser koji se nalazi između smetlišta i Zrća. Svi znamo da smeće se mora negdje odlagati, pa eto odlaže se tu. Gdje bilo da staviš nekom smeta, tu je jako na buru pa nosi.

Nekako kad je već tu di je, nadamo se da se može poraditi na uređenosti i kvalitetnijem zbrinjavanju. O recikliranju ne želim trošiti riječi jer za to očito nismo još spremni. O Zrću se svašta govorilo ali ipak to je prije svega jedan turistički brend koji hrani ljude. Možda da MORAJU nakon sezone organizirati čišćenje podmorja, nije loša ideja. Imaju smještaj i resurse, a ronioce ćemo mi riješiti.

Zašto je akcija bila velika. Bila je zbog domaćina koji su se uključili, otvorili kuću da se cure imaju gdje presvući. Pripremili mjesta gdje ćemo mi biti kad se opremamo, osigurali kaiće. Ali ipak najljepšu gestu napravio je Renco, on je prije očistio obalu ispred svoje kuće, da kad mi dođemo ne bude prljavo. Kiša ja padala s neba i zemlje, toliko da je u plitkom temperatura mora pala na 16 °C. Ipak su oni bili u kaićima i na kraju, skupljali vreće i nosili ih u kontejner. A najbitnije u moru nije bilo nikakvog kućnog smeća. Znači ništa. Bilo je najlona i limenki od piva, takvih stvari. Ali vidi se da se smeće iz kuća ne baca.

Kad sam prvi puta došao u Casku raditi, bilo je drugačije, plaža doslovno bila smetlište. Neki polomljeni brodovi, kantice od boje, plastike za popravak brodova uglavnom nije bilo lijepo za vidjeti. Bilo je to u sklopu arheološkog istraživanja, u kojem se istraživala konstrukcija šivanog broda iz doba Rima. Tada je Caska, cvala. Kad sam shvatio što podmorje te uvale krije bilo mi je strašno. Danas je to druga slika i bio sam sretan.

Vedran Dorušić