Zvučna čuda našeg svijeta su sve više ugrožena – Vrijeme je da pozorno slušamo!

U prašumama tisuće vrsta pjevaju, razgovaraju i zovu, tvoreći akustične slojeve, toliko bogate da ih ljudski um jedva može pojmiti. Bacimo li hidrofon u ocean, čut ćemo slično bogatstvo, napravljeno od zvučnih tonova koji su strani našim ušima prilagođenim zraku. Škampi pršte poput masnoće od pečene slanine, ribe ispuštaju zvuk poput trnaca u ušima, a dupini piskaju i cvrkuću.

– Živimo u svijetu prepunom zvučne raznolikosti, ali ta bogatstva polako uništavaju ljudi i razne ljudske aktivnosti – upozorava David George Haskell, britansko-američki biolog.

Stotine tisuća drugih vokalnih čuda odzvanjaju diljem svijeta. Svaka vokalna vrsta ima osebujan zvuk. Svako mjesto na globusu ima jedinstven akustički karakter.

Ova veličanstvenost je relativno novijeg podrijetla. U usporedbi s vizualnim i kemijskim signalima, raznolikost zvukova procvjetala je kasno na Zemlji. Oštre uši grabežljivaca vjerojatno su zaustavljale zvučnu evoluciju stotinama milijuna godina. Ali prije 300 milijuna godina, nekoliko kukaca nalik na cvrčka i preci nekih riba, počeli su pjevati. Zvučna raznolikost je od tad cvjetala, potaknuta velikim prednostima koje nudi vokalna komunikacija.

Živimo u svijetu zvučnog čuda, ali ovo bogatstvo se, rekli bismo, nagriza diljem svijeta. U oceanima, šumama i gradovima podjednako, zvučna raznolikost je pod napadom, piše New Scientist.

Na nekim mjestima, zvučni gubitak je uzrokovan uništavanjem staništa, od posječenih šuma do pretjerano izlovljenih i opustošenih oceana. Drugdje je problem buka. Strojevi pumpaju toliko zvuka u vodu i zrak da druge vrste ne mogu čuti jedna drugu. To predstavlja sve veći i ozbiljniji problem.

Problem buke je najakutniji u oceanima, gdje seizmičko istraživanje, pomorstvo i sonari, tj. zvučna navigacija i raspon, stvaraju kakofoniju (skup glasova koji loše zvuče, glasovni nesklad) koja je toliko strašna da je za mnoge vrste nesnosna, što uzrokuje njihovu nemogućnost nastanjivosti na svojim staništima.

U staništima kao što su guste prašume ili zamućeni oceani, zvuk je jedini način da većina životinja komunicira čak i na kratkim udaljenostima. Ova komunikacija – pjesme parenja, kooperativni signali o hrani, povici koji ukazuju na društveni status i pozivi za uzbunu – omogućavaju napredovanje složenog životinjskog svijeta.

U bučnim ili tihim ekosustavima ugrožena je održivost vrsta i zajednica. Zvuk povezuje životinje s njihovim partnerima, potomcima i sunarodnjacima, pa buka može degradirati društvene i ekološke mreže vokalnih vrsta.

Foto: Pexels / Disha Sheta

Zvuk i njegovo smanjivanje odnosno mijenjanje, također su važni iz praktičnih razloga. Dok zvuk putuje kroz gustu vegetaciju ili mutnu vodu, daje nam informacije o nevidljivim ili teško mjerljivim trendovima u bioraznolikosti. Znanstvenici koriste raznolikost zvukova u prašumama kako bi brzo procijenili vitalnost i raznolikost ekosustava. Bilo bi potrebna desetljeća da se uhvati i identificira svaka vrsta, ali zvučni zapisi za nekoliko sati bilježe dio biti biološke raznolikosti.

Ljudi su također pogođeni bukom iz okoliša, a pritužbe na onečišćenje bukom datiraju iz prvih gradova, zabilježene na glinenim pločama iz Babilona. Ta buka nije puka neugodnost. Njezini stresovi stvaraju fiziološka opterećenja koja razbolijevaju i ubijaju. Europska agencija za okoliš procjenjuje da buka iz okoliša u Europi uzrokuje 12.000 prijevremenih smrti i 48.000 novih slučajeva ishemijske bolesti srca godišnje!

Zvuk nam daje alate za izravno mjerenje okoline. Dokumentiranje onečišćenja bukom znači da možemo procijeniti štetu okolišu i poduzeti korake za ispravljanje nepravde tako nanesene okolišu.

Što se može učiniti za rješavanje ovih problema? Možda bismo usred znanstvenih istraživanja o gubitku zvuka, aktivizmu za zagovaranje pravde i kreiranju politike za smanjenje onečišćenja bukom i uništavanja staništa, mogli pronaći i svoj prostor za slušanje. Kao što izlazimo s prijateljima na koncert, možemo slušati ptice u gradskom parku na primjer. U ovom jednostavnom činu mogli bismo pronaći inspiraciju i izravnu vezu s našim susjedima životinjama, koji su više od ljudi.

Z.G.