Znate li što je Tijelovo i zašto je u Hrvatskoj praznik?

Blagdan Tijelova u tradiciji se slavi deveti četvrtak nakon Uskrsa, odnosno u četvrtak poslije svetkovine Svetog Trojstva. Za Katoličku crkvu je to spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.

Tijelovo se u hrvatskoj tradiciji zove i Brašančevo po brašnu što se koristi za hostiju, a povezano je s procesijama. Prva Tijelovska procesija  održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Taj običaj se u 14. st. raširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće. Na otocima i uz obalu obilazilo se polje dok se na četiri mjesta, s četiri otlara čitalo iz Biblije uz obavezan blagoslov.

Radi se zapravo o sjećanju na posljednju večeru na Veliki četvrtak koju je dan uoči svoje muke i smrti Isus održao sa svojim učenicima, ali kako je zbog muke Gospodnje na taj dan crkva zaokupljena drugim obredima, nije se ovo Otajstvo moglo proslaviti onako kako to dolikuje značenju i uzvišenosti ovog Sakramenta. Blagdan Tijelova se slavi u crkvama i svetištima diljem zemlje, stoga se u Hrvatskoj slavi kao državni praznik i proglašen je neradnim danom 2001. godine.

Tijelovo se, kao poseban blagdan, počinje slaviti u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo širi se stoljeće kasnije i to nakon što je redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji imala viđenje punog Mjeseca na kojemu je opazila mrlju. Pun Mjesec je tumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana kojim bi se slavio Presveti oltarski sakrament. Na njezinu je molbu mjesni biskup Robert de Thorote za svoju biskupiju uspostavio blagdan koji se na početku zvao blagdan euharistije. Sv. Julijana je našla sljedbenike koji su promicali taj blagdan i željeli ga proširiti na cijelu Crkvu. Da bi im udovoljio, papa Urban IV. godine 1264. objavljuje bulu kojom želi blagdan euharistije proširiti na Crkvu. Kako je ubrzo umro, to je učinjeno tek 1317. godine, nakon objavljivanja bule idućeg pape Urbana IV “Transiturus de hoc mundo – Odlazeći s ovoga svijeta”. Na cijelu Zapadnu Crkvu blagdan Tijelova proširio je papa Ivan XXII.

Postoje i teološki razlozi uspostave Tijelova. Kršćani su se početkom 11. stoljeća sve manje pričešćivali, pa su to nadomiještali raznim oblicima euharistijskih pobožnosti van mise. Još jedan teološki razlog je osporavanje stvarne Kristove prisutnosti u posvećenim prilikama kruha i vina Berengarija iz Toursa.

Kao reakciju na to osporavanje vjernici su zahtijevali blagdan kojim se svečano ispovijedala i potvrđivala vjera u stvarnu i djelotvornu Kristovu prisutnost. Tada dolazi do važnosti pokazivanje svete hostije, kao jedan od ključnih dijelova euharistijskog slavlja koji se zadržao do danas. Najvažnije je bilo vidjeti podignutu hostiju. Posvećenjem kruha i vina, tako su vjernici prihvatili stvarnu Kristovu prisutnost u posvećenim euharistijama.

D.G.