ZEMLJA GURMANIJA Domaći keksi na makinu

Još jedan podsjetnik na ditinjstvo, ali i dan danas rado viđen gost. Domaći keks. Podsjeća na duge, lipe, mirisne i smirene obiteljske večeri. Obično smo ga radili o kojem blagdanu. Ali, bilo je dana kada smo ga radili čisto onako, da se nađe, za gušt. Nije naša Dalmacija imala cijelu paletu kolača i slastica kao npr. Slavonija. Radilo se ono od čega se moglo i šta se imalo. I u gradu i na selu. Samo su oni bogatiji i jednakiji uživali u složenijim delicijama. Uveženim. No, naš su keks mogli sebi barem dikod priuštiti uglavnom svi. Zavisilo je naravno i o domaćici koja je držala ona tri kantuna kuće. A hvala Bogu, bilo ih je. To su sad već kategorije naših mama i baka.

Mene eto, uz ovaj keks vezuje baka Zdenka i dida Bepo. Još smo imali špaker u kužini. Vatrica gori, Bepo je zna s Karotom (Boškom Karađolom) igrati šah. Napunila bi njih dva u tinelu punu veliku pepeljaru čika, a onda bi nastavii gasit okolo. E moj prijatelju naroda, reka bi Bepo Karoti, evo Tebi mat. A Karota bi odma uzeja bile figure, bacili bi neku bazu, i onda ajmo opet u novu partiju, u njihov svijet u kojem su uživali. Bilo je tu i razgovora svakojakih. Političkih (tihih), „znanstvenih“, ali i kulinarskih. Lipo mi je bilo. Lipo mi je bilo moje ditinjstvo. A ja bi sa Zdenkom u kužini radija kekse. Tijesto u makinu za meso, pa u razne oblike. I onda vrtiš, kidaš da budu svi jednaki, čekaš da se ispeku pa ih lipo slažeš.

E da, neke smo znali zavrtit u „misec“ a neke u krug. Ja ih obožavam vruće. Onda kad se malo ohlade točanje u kavicu. To su mi bile prve ukradene kapi kave na koju sam se „navukao“ i cijeli život u njoj baš uživa. Sutradan bi se točali u mliko. Ono lipo, domaće, punomasno. Ka šta ga i danas uzimam u Ivane. Enti  miša, eto ideje, baš ćemo ovih dana napraviti kekse pa malo potočati u Ivanino mliko. Iako nije baš dijetalno ni posno. Ali, može jedanput za gušt. Lipo se sjetit, ali lipo je i živit prilagođaavajući se životu, ovaj put Koroni. Uživat u malim stvarima stremeći gornjoj sredini.

Foto: Željko Krnčević

A kako ih napraviti. Ima više recepata. Ajmo staviti dva.

Prvo onaj moderniji:

Triba nam:

– 1 kil glatkog brašna, 1 kućarin praška za pecivo, 300 grama masti lipe svinjske domaće ili margarina,  350 g cukra, 1 vanilin cukar, 4 lipa domaća jaja da se keks žuti, 50 ml ruma, izgratana korica od pola limuna – naravno domaćeg a ako je kupovni držati ga u vodi u kojoj je soda bikarbona da izvuće kemiju, malo (ako triba) kiselog vrhnja, 1 žlica kakao praha.

A priprema:

U većoj posudi pomišajte brašno i prašak za pecivo pa dodajite cukar, vanilju, rum, jaja i mast. Ako nećete prirodno rukama, mikserom zamisite da tisto bude glatko. Možete dodati i malo kiselog vrhnja ako vam se čini da je tisto tvrdo.  Ako hoćete, možete odvojiti tisto na dva dijela pa u jedan dodati žlicu kakaa pa ćete dobiti dvobojne kekse. Onda ide onaj meni najdraži dio posla – staviti tisto u makinu, pa kroz kalupić vaditi i rizati na željenu dužinu. Onda ih stavimo na lim za pečenje obložen masnim papiromi pečemo 12 do 15 minuta na temperaturi od 180 stupnjeva celzijevih.

Foto: Željko Krnčević

Za drugi recept, kako je radila moja baka Zdenka ide:

– 200 grama masti ili jedan margarin. Mi smo volili na masti, lipoj domaćoj šta se na kruv maže, 2 jaja, 5 – 6 žlica cukra, po kila brašna i jedan prašak za pecivo. Postupak je isti kao i kod gornjeg recepta.

Meni je ovaj jednostavniji draži.

U slast vam!

Željko Krnčević