Zbog hrvatske administracije blokirani kompletni projekti objekata obnovljivih izvora energije

Ističu rokovi za izgradnju postrojenja za obnovljive izvore energije, jer se ne mogu na vrijeme dostaviti sve potrebne dozvole. Zaustavljen je kompletan sustav ishođenja lokacijske, građevinske i uporabne dozvole za postojeće OIE projekte čime postaje izgledno da unutar zakonom zadanih rokova neće biti moguće izgraditi elektranu, objavili su danas iz Udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIE), čije priopćenje prenosimo u cijelosti:

"Poznato je kako priključak na elektroenergetsku mrežu predstavlja jedno od uskih grla razvoja OIE projekata. Ključan faktor za pokretanje novog ciklusa investicija je donošenje Odluke o iznosu jedinične naknade za priključenje u nadležnosti HERA-e (Hrvatske energetske regulatorne agencije) koja se određuje prema Metodologiji za utvrđivanje naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu. Najavljivano je kako će se Odluka donijeti do kraja prošle godine no to se nije dogodilo, a posljedice su višestruke.

Trenutačno je zbog nepoznate cijene priključenja razvoj novih proizvodnih postrojenja iz obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj u potpunosti blokiran i svi projekti praktički „stoje“. Zbog navedenog kašnjenja investitori ne mogu pokrenuti postupak izrade EOTRP-a (Elaborata optimalnog tehničkog rješenja priključenja) te ishoditi ugovor o priključenju, odnosno Elektroenergetsku suglasnost što su sve preduvjeti za ishođenje drugih potrebnih dozvola (lokacijska i građevinska dozvola) za razvoj OIE projekata. Naročito je problematična činjenica da su investitori u obvezi ishoditi sve dozvole te izgraditi postrojenje unutar sedam godina sukladno članku 17. ZoTEE-a (Zakona o tržištu električne energije), odnosno pet godina za projekte koji su ishodili energetsko odobrenje sukladno članku 133., stavka 2. ZoTEE-a, koliko važi energetsko odobrenje, s time da se taj rok ne može produžiti. Dakle, zbog ne donošenja odluke o iznosu jedinične naknade za priključenje na mrežu investitori ne mogu nastaviti daljnji razvoj projekata, istovremeno im teče rok za izgradnju postrojenja čime postaje izgledno da unutar tog roka neće biti u mogućnosti izgraditi proizvodno postrojenje i ishoditi uporabnu dozvolu, odnosno neće biti u mogućnosti dostaviti pravomoćnu lokacijsku dozvolu u roku od tri godine od dana izvršnosti energetskog odobrenja jer je kompletan postupak blokiran.

Nova Metodologija, stari problemi

Donošenjem Metodologije za utvrđivanje naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu (NN 84/2022, dalje: Metodologija 2022) u srpnju 2022. godine, Hrvatska je napustila „duboki“ model naknade za priključenje prema kojem su investitori osim plaćanja infrastrukture potrebne za priključenje na mrežu (od vodova, kablova i druge opreme) plaćali i troškove rekonstrukcije mreže (tzv. stvaranje tehničkih uvjeta u mreži – STUM). Dakle, prema Metodologiji iz 2022. godine, implementiran je novi model naknade za priključenje, tzv. „plitki model“ kojeg karakterizira plaćanje doprinosa za STUM kao umnožak priključne snage s fiksnom jediničnom cijenom naknade za priključenje. Prema tom modelu, investitori su isključeni od financiranja pojačanja mreže budući da su takva pojačanja bitna za cijeli prijenosni i distribucijski sustav i moraju biti na teret operatora sustava.

S obzirom da Hrvatska sukladno ciljevima Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine, s pogledom  na 2050. godinu, mora uspješno izgraditi što veći broj OIE postrojenja radi povećanja udjela OIE u neposrednoj potrošnji energije od 42,5%, potrebna su ulaganja u elektroenergetsku mrežu. Da bi elektroenergetska mreža mogla osigurati priključenje novih OIE elektrana hitno je potrebno izgraditi ključnu infrastrukturu  (novi 400 kV dalekovod od TS Konjsko (Split) do TS Melina (Rijeka). Riječ je o ključnoj infrastrukturi od sustavnog značaja i koja se ne može financirati iz naknade za priključenje jer je bitna za cjelokupni prijenosni sustav i koja bi se trebala financirati iz EU fondova, mrežarine i/ili proračuna RH.

Kako postojeći provedbeni okvir nema jasne rokove ni troškove priključenja, donošenjem Metodologije iz 2022 nije se vodilo računa o započetim projektima koji su imali sklopljene ugovore o priključenju prema gore opisanom „dubokom“ modelu.

Naime, sukladno Metodologiji 2017, obvezu izgradnje novog 400 kV dalekovoda Konjsko-Melina HOPS (Hrvatski operator prijenosnog sustava) je nametnuo investitorima u iznosu 80% troškova kao dio svoje naknade za priključenje. Kako je trošak izgradnje novog DV Konjsko-Melina procijenjen na oko 280 milijuna eura uz dodatnih 15-25 milijuna eura potrebnih za imovinsko-pravno uređenje zemljišta preko kojeg prolazi trasa dalekovoda, investitori su našli u situaciji pravne nesigurnosti u vezi pitanja ako financiraju u 80% dijelu navedeni dalekovod, imaju li pravo na regres i na koji bi se način bi se taj regres trebao realizirati odnosno tko je obveznik plaćanja te u kojem trenutku nastaje obveza isplate regresa i u kojem iznosu.

OIEH je apelirao na tome da ako je izrada nove Metodologije u tijeku, da se u prijelaznim i završnim odredbama nove metodologije regulira međuodnos Metodologije 2017 i Metodologije 2022 i da se propiše način kako će investitori već započetih projekata na koje se primjenjuje Metodologija 2017 realizirati svoje pravo na regres. Alternativno, OIEH je predložio da se omogući aneksiranje sklopljenih ugovora o priključenju od strane HOPS-a na način da se i na postojeće projekte izgradnje elektrana primijeni novi (plitki) model naknade za priključenje, čime bi se također riješio aktualni problem plaćanja troškova STUM-a uz istovremeno poštivanje načela jednakog i nediskriminatornog postupanja prema svim investitorima, no HOPS se je negativno očitovao po mogućnosti aneksiranja postojećih ugovora o priključenju s obvezom izgradnje 400 kV DV.

Uopće je apsurd da ključnu energetsku prijenosnu infrastrukturu koja predstavlja primarne/sistemske vodove od osobitog interesa RH, razvijaju i financiraju privatni investitori te je po izgradnji predaju operatoru sustava u vlasništvo, dok bi paralelno operator naplaćivao drugim zainteresiranim investitorima priključenje na mrežu, odnosno operator bi duplo financirao izgradnju voda o trošku investitora bez ikakvog učešća, a što je van razuma i najbitnije van zakonskih okvira.

Sve navedeno je zakonski definirano člankom 86. ZoTEE-a u kojem se jasno navodi da je za vođenje, izgradnju, održavanje i upravljanje prijenosnim sustavom odgovoran operator prijenosnog sustava-HOPS, ali ne na način da privatni investitori financiraju kapitalnu elektroenergetsku prijenosnu infrastrukturu.

I to nije sve

HOPS prema svojim novim pravilima uvodi ograničenja prijenosa električne energije gdje investitori nemaju sigurnost kada i koliko proizvedene električne energije mogu isporučiti mreži. Ako HOPS može isključiti postrojenja za obnovljivu energiju s mreže u bilo kojem trenutku na bilo koji vremenski rok, nijedna financijska institucija neće pristati financirati takve projekte jer ne postoji mehanizam koji može garantirati sigurnost vraćanja kredita.

Isto tako, HOPS je uveo diskriminirajuće pravilo koje dopušta podnošenje zahtjeva za dostavom podataka o stanju prijenosne mreže za izradu EOTRP-a samo jednom godišnje, a ako investitor iz bilo kojeg objektivnog razloga propusti razdoblje od 1. svibnja do 15. svibnja za podnošenje zahtjeva (u praksi, maksimalno 10 radnih dana), gubi cijelu godinu, čak i ako kasni samo jedan dan.

OIEH je također predlagao cijenu priključenja OIE na mrežu od nula eura. Zašto? Krajnji kupac plaća ukupnu cijenu proizvoda kojeg konzumira. Odnosno krajnji kupac na svom računu dobije obračun cijene energije i mrežarine kojom plaća razvoj i održavanje mreže kako bi mu mogla biti isporučena električna energija. Ako bi samo hrvatski proizvođači plaćali razvoj mreže tada bi svi proizvođači izvan Republike Hrvatske, a Hrvatska još uvijek, rekli smo, uvozi više od 30% električne energije godišnje, svoju energiju prodavali našim kupcima bez plaćanja udjela u razvoju mreže te bi tako bili konkurentniji za iznos koji naši proizvođači plaćaju za razvoj mreže. Stoga nije logično da uvozimo energiju i proizvođače izvan Hrvatske dovodimo u bolji položaj od domaćih. U interesu je HOPS-a i Hrvatske poticati domaću proizvodnju električne energije od strane proizvođača unutar Republike Hrvatske", stoji u priopćenju OIE-a.

D.G.