Zaštićena morska područja imaju ključnu ulogu u očuvanju morskog ekosustava

Tehnike prikupljanja podataka su raznovrsne, a preferiraju se one koje ne uzrokuju štetu ekosustavu.

Zaštićena morska područja imaju ključnu ulogu u očuvanju morskog ekosustava. Kako bi bila učinkovita, važno je pravilno upravljati njima te pratiti njihov uspjeh u postizanju ciljeva očuvanja.

Tehnike prikupljanja podataka su raznovrsne, a preferiraju se one koje ne uzrokuju štetu ekosustavu. Razvoj novih tehnologija omogućuje prikupljanje obilja podataka uz minimalne posljedice na okoliš, objašnjavaju s Fakulteta prirodnih znanosti u Puli.

Prema definiciji Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), zaštićena morska područja (MPA) predstavljaju morska područja koja su izdvojena s ciljem dugoročnog očuvanja prirode i povezanih usluga ekosustava i kulturne vrijednosti. Strogi morski rezervati zabranjuju svaki pristup, s izuzetkom pristupa radi obavljanja znanstvene djelatnosti. U mnogim drugim slučajevima prisutnost čovjeka je dopuštena, uključujući regulirani turizam, rekreacijske aktivnosti i mali ribolov za osobne potrebe. Zaštićena morska područja mogu potaknuti razvoj održivih gospodarskih djelatnosti sa manjim utjecajem na ekosustav i većom koristi za lokalne zajednice. Uspostavljanje zaštićenih morskih područja, posebno ako su međusobno povezana u mreže i ako se njima pravilno upravlja, smatra se alatom koji služi kao podrška globalnim naporima u prilagodbi klimatskim promjenama i donosi značajne koristi u smislu ublažavanja klimatskih promjena.

Godine 2016. udruženje MedPan identificiralo je 1 215 zaštićenih morskih područja i drugih učinkovitih prostornih mjera očuvanja mora (OECM) u Sredozemnom moru. Iako na Jadranu postoji preko 300 takvih područja, njima se osigurava zaštita samo za otprilike 5% ukupne površine sliva. Ovaj široki pojam zaštićenih morskih područja podrazumijeva i ograničenje ribolova na pojedinim područjima koja se nazivaju područjima ograničenja obavljanja ribolova. Time nastaju dodatne koristi za očuvanje bioraznolikosti. Ostala sektorska ograničenja na pojedinim područjima (primjerice, u svrhe pomorskog prometa i sidrenja) mogu pružati slične koristi, pri čemu morski i obalni ekosustav ostaju zaštićeni od negativnih ljudskih utjecaja, piše Adriadapt.

Zbog ograničenog ljudskog djelovanja, zaštićena morska područja i druge učinkovite prostorne mjere očuvanja mora predstavljaju ekosustave velike ekološke vrijednosti koji pružaju utočište ugroženim vrstama, čuvaju ugrožena staništa i potiču obnavljanje ribljih zaliha. Time nastaje povoljan ekološki status koji može ponuditi veću otpornost na klimatske promjene i smanjiti ranjivost ekosustava. Povećana složenost staništa, netaknuta hranidbena mreža i velika populacija s plodnim jedinkama ključni su elementi zaštićenih morskih područja koji pomažu u povećanju otpornosti i oporavka od pritisaka klimatskih promjena. Zaštićena morska područja podrazumijevaju područja smanjenog stresa koja osnažuju zdravlje organizama koji u njima žive, kao i njihovu sposobnost izbjegavanja utjecaja klimatskih promjena. U tom smislu, mreža zaštićenih morskih područja različitim vrstama osigurava koridore, pruža kontinuiranu zaštitu pokretnim vrstama i olakšava njihovo kretanje kao odgovor na negativan utjecaj klimatskih promjena.

Obalna zaštićena morska područja imaju posebnu ulogu u prilagodbi, pri čemu zaštićeni obalni ekosustavi mogu djelovati kao „prirodna infrastruktura“ koja ublažava štetu od tipičnih utjecaja klimatskih promjena u obalnim područjima, poput jakih oluja, poplava i erozije. U tom smislu, slane močvare i obalna močvarna područja mogu raspršiti energiju valova koji se kreću prema obali i osigurati skladišni kapacitet vode, time smanjujući utjecaj poplava. Održavanje i revitalizacija ovih ekosustava u zaštićenim morskim područjima, posebno pomoću rješenja temeljenih na prirodi, i zaštita tih područja od nekontrolirane obalne urbanizacije, jaružanja ili prekomjernog iskorištavanja može pomoći u smanjenju njihove ranjivosti na učinke klimatskih promjena u obalnim područjima.

Konačno, obalni „plavi ekosustavi“ (npr. močvare i livade morskih cvjetnica) predstavljaju važne mogućnosti prilagodbe klimatskim promjenama. Suprotstavljaju se eroziji, pružaju utočište za nekoliko vrsta, uključujući kalcificirajuće organizme, i suzbijaju zakiseljavanje morske vode.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.