> ## Content Index
> Fetch the complete content index at: https://www.morski.hr/llms.txt
> Use this file to discover other available public pages before exploring further.

# Tunolovci i kapetani iz Kali digli glas protiv apsurda: „Nismo neprijatelji srdele! Objavite brojke i recite tko je podijelio kvote s kojima se ne može preživjeti!“
- URL: https://www.morski.hr/tunolovci-i-kapetani-iz-kali-digli-glas-protiv-apsurda-nismo-neprijatelji-srdele-objavite-brojke-i-recite-tko-je-podijelio-kvote-s-kojima-se-ne-moze-prezivjeti/
- Published: 2026-11-13T15:55:49.000Z
- Updated: 2026-11-13T15:55:49.000Z
- Author: Jurica Gašpar
- Tags: Ribolov, ribari, Zadarski arhipelag, Kali

KALI - **Kapetani iz Kali uputili su oštro otvoreno pismo javnosti, Ministarstvu poljoprivrede i saborskom zastupniku Boži Petrovu, upozoravajući da se hrvatske tunolovce nepravedno prikazuje kao prijetnju Jadranu i krivce za stanje ribljeg fonda. U pismu ističu kako je zbog iznimno malih individualnih kvota za tunu i administrativnih ograničenja za izlov sitne plave ribe ugrožena egzistencija njihovih obitelji, posada i stoljetna pomorska tradicija mjesta. Stoga od nadležnih institucija zahtijevaju objavu službenih podataka o ulovu, preispitivanje sustava kvota i jednake uvjete rada za sve ribare, poručujući da ne traže povlastice, već isključivo pravo na dostojanstven život od vlastitog rada.**

Njihovo pismo prenosimo u cijelosti: 

"Uredništvu portala Morski HR, hrvatskoj javnosti, zastupnicima Hrvatskoga sabora, Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Upravi ribarstva te svim hrvatskim ribarima, od Istre do Dalmacije.

Poštovani,

obraćamo vam se kao kapetani iz Kali, mjesta u kojem more nije samo zanimanje, nego način života, obiteljsko nasljeđe i sudbina mnogih generacija.

Mi smo ljudi koji su desetljećima plovili svjetskim morima, lovili tune na Tihom oceanu, gradili hrvatsku ribarsku tradiciju i svojim radom pridonosili ugledu naših pomoraca daleko izvan granica domovine.

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2026/11/TUNOLOVAC-POSADA.jpg)

Naši su očevi i djedovi odlazili na more ne znajući kada će se vratiti. Mnogi su mladost ostavili na brodovima, daleko od svojih obitelji. Neki se nikada nisu vratili.

Danas, nakon svih tih desetljeća rada, znanja i odricanja, doživljavamo da nas se u vlastitoj državi prikazuje kao prijetnju Jadranu i krivce za probleme hrvatskog ribarstva.

**Zato danas ne govorimo samo u ime kapetana i vlasnika brodova. Govorimo u ime naših mornara, njihovih supruga, djece i obitelji. Govorimo u ime ljudi kojima se pravo na rad ne smije pretvoriti u privilegij ovisan o administrativnim odlukama bez jasnog i razumljivog obrazloženja.**

### Gospodine Petrov, zašto bi hrvatski tunolovac bio ribar drugog reda?

Posebno nas je pogodila izjava saborskog zastupnika Mosta, gospodina Bože Petrova, koju navodimo prema našem razumijevanju njegova javnog istupa:

**„Zamislite, tunolovcima je država dozvolila da love srdele.”**

Ako je izjava točno prenesena i ako smo dobro razumjeli njezinu poruku, postavljamo gospodinu Petrovu jednostavno pitanje:

**Zašto bi hrvatskom ribaru koji ima valjano odobrenje za lov tune trebalo zabraniti lov srdele, ako za tu djelatnost također ispunjava zakonom propisane uvjete?**

Je li grijeh hrvatskog ribara to što je njegov otac lovio tune i srdele. Je li problem što je njegova obitelj desetljećima ulagala u brodove, opremu i znanje?

Oduvijek su plivaričari lovili i srdele i tune. To je jedno sa drugim povezano. Tunolovci sa izlovom tune uspostavljaju ravnotežu između velike i male plave ribe kako bi se na srdelu i inćun (sitna plava riba) smanji pritisak od strane tune kao predatora koja je na vrhu hranidbenog lanca i samo ribar može smanjiti populaciju te vrste što se uostalom uređuje sa izlovnim kvotama za tune kroz sustav ICCAT.

U našoj državi 50% tunolovaca ima manju kvotu od ICCAT propisanog minimuma od 50 tona godišnje. Mnogi i manje od 10 tona godišnje, postoje u registru i tunolovci koji nemaju kvote, bi li i njima trebalo zabraniti lov na srdele. 

Očekuje li se da zbog povijesne povezanosti s tunolovom izgubimo mogućnost obavljanja drugog dopuštenog oblika ribolova na srdele, jer onda sa tim prihodom od tuna ne bi mogli podmiriti ni troškove osiguranja broda.

Ne tražimo povlastice. Tražimo jednake kriterije, razumna pravila i pošten odnos prema svim ribarima.

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2026/11/TUNOLOV.jpg)

### Tuna na papiru, brod na vezu, mornari bez posla

Da bi javnost razumjela o čemu govorimo, navest ćemo konkretne primjere.

Prema podacima kojima raspolažemo, jedan tunolovac iz Kali, ima godišnju individualnu kvotu od 9 tona i 292 kilograma tune.

Naglašavamo: **godišnju, a ne dnevnu kvotu.**

Drugi naš kolega, prema istim podacima raspolaže godišnjom kvotom od 3 tone i 476 kilograma.

Postoje i tunolovci koji nemaju dodijeljenu individualnu kvotu.

Kako se s takvim količinama može organizirati gospodarski održiv ribolov, platiti posadu, gorivo, održavanje, osiguranje i sve druge troškove suvremenog ribarskog broda?

Prema našem razumijevanju pravila i uvjeta organizacije tunolova, brodovi s tako malim kvotama ne mogu samostalno i gospodarski održivo sudjelovati u sezoni lova tune. Zbog toga se kvote, u okviru dopuštenih postupaka, ustupaju ili prenose na druge brodove kako bi se osigurala njihova iskorištenost i ekonomska održivost.

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2026/11/RIBARI--Kali-1.jpg)

A što se događa s kapetanima i posadama brodova koji ne sudjeluju u tunolovu?

Oni žele raditi. Žele loviti srdelu i inćuna, ako za to imaju potrebna odobrenja i ispunjavaju propisane uvjete.

Međutim, prema iskustvima na koja upozoravamo, pojedinim se brodovima ta mogućnost ograničava zbog njihova statusa u sustavu tunolova.

Tako dolazimo do apsurdne situacije:

**Za tunu je kvota premala. Za srdelu postoji administrativna prepreka. A za obitelj koja živi od mora – računi dolaze svakog mjeseca.**

Brod ostaje vezan. Motor šuti. Mornar ostaje bez zarade. Kapetan, koji je cijeli život proveo na moru, stoji na rivi i gleda prema pučini.

Može li itko tko donosi takve odluke razumjeti što znači kada čovjeku čiji je život more odjednom nestane mogućnost da od svojega rada živi?

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2026/11/KALI-.jpg)

### Zašto naši susjedi mogu ono što hrvatski ribari ne mogu?

Usporedimo položaj hrvatskih tunolovaca s položajem njihovih kolega u Italiji.

Prema podacima kojima raspolažemo, pojedini talijanski tunolovci raspolažu godišnjim kvotama koje dosežu više stotina tona, dok hrvatski brodovi često imaju višestruko manje individualne kvote.

Istodobno, u talijanskom ribarstvu postoje modeli obavljanja različitih vrsta ribolova, ovisno o odobrenjima, alatima i važećim propisima.

Zato od naše Uprave ribarstva tražimo javno i stručno obrazloženje:

Zašto hrvatski ribari nemaju jednake ili usporedive gospodarske mogućnosti? Koje razlike proizlaze iz međunarodnih pravila, koje iz europskih propisa, a koje iz nacionalnih odluka?

Posebno tražimo objašnjenje uvjeta pod kojima hrvatski tunolovci mogu loviti druge vrste plave ribe, uključujući srdelu, inćuna, palamidu i luca.

**Ne tvrdimo da svi ribari moraju imati jednake kvote. Tvrdimo da svako ograničenje mora imati jasno pravno uporište, objektivno opravdanje i razmjernu primjenu.**

Ako hrvatski ribar mora prihvatiti stroža ograničenja, ima pravo znati zašto.

### Kako smo došli do kvota s kojima se jedva može preživjeti?

Hrvatska ima dugu i vrijednu povijest tunolova.

Naši su ribari desetljećima stvarali iskustvo, znanje i rezultate na kojima se temelji i današnji položaj hrvatskog tunolova.

U razdoblju uključivanja Hrvatske u sustav međunarodnog upravljanja tunom, kroz Međunarodnu komisiju za očuvanje atlantskih tuna (ICCAT), postavljena su pitanja raspodjele nacionalnih i individualnih kvota koja nas prate do danas.

Prema povijesnim podacima kojima raspolažemo, Hrvatska je u početnom razdoblju imala znatno manju nacionalnu kvotu nego danas, a broj brodova s povlasticama za tunolov bio je velik u odnosu na raspoložive količine.

Iako su se nacionalne kvote tijekom godina mijenjale, problem gospodarske održivosti pojedinih brodova nije nestao.

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2026/11/TUNOLOVAC-NAPREDAK.jpg)

Zato pitamo:

**Tko je i na temelju kojih kriterija odlučivao o broju povlastica, raspodjeli kvota i dugoročnoj održivosti hrvatske tunolovne flote?**

Jesu li se pravodobno analizirale posljedice takve raspodjele? Jesu li naši pregovarački položaji i povijesna ribolovna prava dovoljno snažno zastupani?

Što je hrvatsko ribarstvo konkretno dobilo, a što izgubilo tijekom desetljeća prilagodbe međunarodnim i europskim pravilima?

Ne tražimo krivca unaprijed.

**Tražimo dokumente, brojke, odgovore i odgovornost za rezultate!**

Jer rad jedne uprave ne mjeri se brojem sastanaka, osnovanih radnih skupina i napisanih pravilnika.

Mjeri se time mogu li ribari raditi, mogu li njihove obitelji živjeti od svojega rada i može li hrvatsko ribarstvo imati budućnost.

### Tunolovac nije neprijatelj srdele

U javnosti se posljednjih godina stvara dojam da su tunolovci velika prijetnja zalihama srdele u Jadranu.

Takvo pojednostavljivanje smatramo nepravednim i štetnim.

Tunolovac nije po definiciji brod koji lovi samo tunu tijekom cijele godine.

Dio hrvatske flote tradicionalno je koristio različite ribolovne alate i sudjelovao u različitim vrstama ribolova, u skladu s važećim povlasticama i odobrenjima.

Tuna se lovi tijekom ograničene sezone, dok ribarski brod, njegova posada i svi troškovi postoje svih dvanaest mjeseci.

Zato mogućnost obavljanja drugog dopuštenog ribolova nije pitanje pohlepe, nego gospodarskog opstanka.

Mi ne tvrdimo da stanje srdele u Jadranu nije ozbiljno pitanje.

Naprotiv.

**Ako nema srdele i inćuna, nema ni budućnosti velikog dijela hrvatskog ribarstva.**

Zato podržavamo znanstveno utemeljeno upravljanje ribljim stokovima, odgovoran ribolov i mjere očuvanja mora.

Ali odbijamo da se bez cjelovitih podataka i jasnih dokaza jedna skupina ribara unaprijed označava glavnim krivcem.

Riba ne poznaje političke podjele. More ne razlikuje ribara iz Istre od ribara iz Dalmacije.

A ni mi ne bismo smjeli.

###  Zašto Hrvatski uzgajivač ne otkupljuje malu tunu od 10 kg?

Prema iskustvima naših kapetana, hrvatski uzgajivači posljednjih godina imaju sve manje gospodarskog interesa za otkup manje jadranske tune, među ostalim zbog znatnog rasta cijena hrane, goriva i ostalih troškova uzgoja, a tunolovac je ne smije izloviti i prodati ako je manja od 30 kg. Samo dva uzgajivača tuna u našoj državi otkupljuju malu tunu ulovljenu u Jadranskom moru, ali u manjim količinama. 

Hrvatska u sustavu ICCAT-a ima posebno uređene mogućnosti ulova manje plavoperajne tune, ali sama mogućnost ulova ne znači mnogo ako za ulovljenu ribu ne postoji gospodarski održivo tržište.

Manja tuna zahtijeva dulje razdoblje uzgoja i hranidbe kako bi postigla tržišno traženu veličinu i kvalitetu.

Nasuprot tome, nabava veće tune iz drugih dijelova Sredozemlja može uzgajivačima predstavljati povoljniji poslovni model.

Zbog takvih tržišnih okolnosti naši su tunolovci, prema iskustvima koja iznosimo, bili prisiljeni tražiti mogućnosti ribolova i izvan Jadrana, uključujući Tirensko more, u suradnji s drugim flotama i u skladu s primjenjivim pravilima.

Zar nije porazno da hrvatski ribar, čija je obitelj generacijama lovila tunu u Jadranu, mora odlaziti daleko od vlastite obale kako bi ostvario ekonomsku svrhu svoje kvote?

Ne tražimo da država određuje kome će uzgajivači kupovati ribu.

Tražimo da prepozna problem i pomogne stvoriti uvjete u kojima će hrvatski ribar, hrvatski uzgajivač i hrvatska obalna zajednica imati zajednički gospodarski interes.

### Objavite podatke! Neka brojke govore umjesto optužbi.

Ako se u javnosti tvrdi ili sugerira da su tunolovci odgovorni za prekomjeran izlov srdele, tražimo da se takve tvrdnje provjere službenim podacima.

Zato pozivamo Upravu ribarstva da objavi cjelovitu, usporedivu i metodološki jasnu analizu ulova srdele i inćuna u Jadranu, razvrstanu prema vrstama ribolova, kategorijama brodova i drugim relevantnim kriterijima.

Tražimo i podatke po pojedinačnim brodovima u mjeri u kojoj je njihova javna objava dopuštena propisima o zaštiti podataka, poslovnoj tajni i dostupnosti informacija.

Neka javnost sazna koliki udio ukupnog ulova ostvaruju brodovi koji sudjeluju u tunolovu, a koliki ostali brodovi plivaričarske flote.

Neka se pritom uzmu u obzir ribolovni napor, broj aktivnih brodova, stvarni dani ribolova i znanstvene procjene stanja stokova.

**Ako smo za nešto odgovorni, spremni smo prihvatiti činjenice. Ali ako nismo, nitko nema pravo na temelju dojma ili političke izjave proglašavati nas krivcima.**

Istina ne smije biti privilegij administracije. Ona mora biti dostupna svima.

### Ne dopustimo da nas podijele na male i velike, sjever i jug!

Posebno pozivamo kolege ribare iz Istre, Kvarnera, Dalmacije i svih naših otoka.

Nemojmo dopustiti da se opravdani problemi jednih ribara pretvore u neprijateljstvo prema drugima.

Mi iz Kali nismo neprijatelji malih ribara.

Mi smo također mali kada se usporedimo s gospodarskom snagom velikih sredozemnih flota.

Na našim brodovima rade ljudi koji imaju imena, prezimena i obitelji. Na pojedinim brodovima od svojega rada živi desetak mornara, a iza svakog mornara stoje roditelji, supružnici i djeca.

Kada jedan brod prestane raditi, ne nestaje samo jedan gospodarski subjekt.

Nestaje dio sigurnosti jedne obitelji.

Nestaje razlog zbog kojeg će mladi čovjek sutra ostati na otoku.

Nestaje još jedan dio života u našim lukama.

**Ako se danas okrenemo jedni protiv drugih, sutra ćemo svi zajedno biti slabiji.**

Zato ne pristajemo na podjele između tunolovaca i plivaričara, između sjevera i juga, između velikih i malih.

Naše more može imati budućnost samo ako zajedno čuvamo njegove resurse i pravo hrvatskog čovjeka da od odgovornog ribolova dostojanstveno živi.

### **Kali nisu samo mjesto na karti, Kali su povijest svjetskog tunolova**

Želimo podsjetiti hrvatsku javnost na nešto što se ne smije zaboraviti.

Naši su ljudi bili među pionirima modernog tunolova na svjetskim morima.

Od poslijeratnih godina, kada se ribarska flota razvijala i uz pomoć brodova povezanih s programom UNRRA, pa do velikih prekooceanskih pothvata, kaljski su ribari gradili tradiciju koja je nadživjela države i političke sustave.

Na Tihom oceanu plovili su brodovi *Atlantik 1, Atlantik 2 i Atlantik 3*, izgrađeni u pulskom Uljaniku, koji su kasnije nosili imena *Jasna, Vida i Anđela*.

Uz tu povijest vežu se i naši iseljenici, među njima Lorenz Zuanić, te poslovna suradnja s velikim međunarodnim ribarskim sustavima poput StarKista.

Naši su kapetani i mornari stjecali iskustvo na oceanima, u teškim vremenskim uvjetima, daleko od sigurnosti doma.

Njihovo znanje nije nastalo u uredima.

Nastalo je na palubama, među valovima, u noćnim smjenama, u godinama odvojenosti od obitelji.

To je znanje koje se prenosilo s oca na sina, s kapetana na mladog mornara.

Danas ne tražimo da nam itko zbog te prošlosti dodjeljuje posebna prava.

Ali tražimo da se ta prošlost poštuje i da se ne dopusti nestanak gospodarske djelatnosti koju su generacije naših ljudi stvarale vlastitim rukama.

**Jer kada nestane posljednji kaljski tunolovac, neće nestati samo jedan brod ili jedna dozvola. Nestat će dio hrvatske pomorske i ribarske povijesti koji se više nikada neće moći vratiti.**

### Naši zahtjevi državi i hrvatskoj politici

Pozivamo nadležno ministarstvo, Upravu ribarstva, saborske zastupnike, predstavnike znanstvene zajednice i sve zainteresirane ribarske udruge na otvoren i argumentiran razgovor.

Tražimo:

1. **Javno i pravno obrazloženje** svih ograničenja koja se odnose na mogućnost obavljanja ribolova srdele i inćuna brodovima koji imaju ili su imali odobrenja za tunolov.
2. **Preispitivanje gospodarske održivosti sustava individualnih kvota za tunolov**, posebno za brodove s vrlo malim godišnjim kvotama.
3. **Objavu i analizu službenih podataka o ulovu srdele i inćuna**, uz poštovanje svih zakonskih ograničenja javne objave.
4. **Usporednu analizu položaja hrvatskih i drugih sredozemnih tunolovaca**, uključujući raspodjelu kvota, dozvoljene ribolovne aktivnosti i nacionalne modele upravljanja.
5. **Preispitivanje postupaka dodjele, prijenosa i korištenja kvota i povlastica**, uključujući status brodova čije su kvote ranije prenesene ili ustupljene, kako bi se otklonile moguće nejednakosti i nedosljednosti.
6. **Izradu dugoročnog plana održivosti hrvatske tunolovne flote**, uz sudjelovanje samih ribara, znanstvenika, uzgajivača i nadležnih institucija.
7. **Organizaciju javnog okruglog stola** na kojem će svi zainteresirani ribari, neovisno o veličini broda i području ribolova, moći ravnopravno iznijeti činjenice, probleme i prijedloge.

Ne tražimo sukob s institucijama.

Tražimo institucije koje će nas saslušati, objasniti svoje odluke i jednako postupati prema svima.

### Ne tražimo milost, tražimo budućnost!

Mi smo kapetani koji su doživjeli oluje na otvorenom oceanu.

Znamo što znači ostati bez sna, danima tražiti ribu, popravljati mreže na nemirnom moru i preuzeti odgovornost za ljude koji su ti povjerili život.

Znamo što znači kada te kod kuće čekaju žena i djeca, a ti ne znaš hoćeš li se vratiti za mjesec, dva ili šest.

Sve smo to prihvaćali jer smo vjerovali da naš rad ima smisla.

Danas, u vlastitoj domovini, ne želimo se osjećati kao ljudi kojima se budućnost određuje bez njihova glasa.

Ne želimo da naši sinovi i unuci naslijede samo stare fotografije brodova, požutjele pomorske knjižice i priče o vremenu kada se od mora moglo živjeti.

Želimo da naslijede mogućnost rada.

Želimo da u Kalima i za dvadeset ili pedeset godina bude ribarskih brodova, mornara, kapetana i djece koja će s rive ponosno gledati kako njihovi očevi isplovljavaju.

Svjesni smo da more nije neiscrpno. Svjesni smo da bez odgovornog gospodarenja ribljim bogatstvom nema budućnosti ni za nas ni za generacije koje dolaze.

Ali jednako tako znamo da očuvanje mora i očuvanje hrvatskog ribara ne smiju biti suprotstavljeni ciljevi.

**Ne tražimo pravo da lovimo bez pravila. Tražimo pravila koja su pravedna, jasna, znanstveno utemeljena i jednaka za sve.**

Gospodine Petrov, poštovani predstavnici Ministarstva i Uprave ribarstva, pozivamo vas da dođete među nas.

Dođite u Kali.

Pogledajte naše brodove. Razgovarajte s našim mornarima. Pogledajte u oči ljudima koji su život proveli na moru.

Objasnite nam svoje odluke i saslušajte naše argumente.

Mi od razgovora ne bježimo.

Ali od obrane svojega dostojanstva, rada i budućnosti naših obitelji nećemo odustati.

**Jer Jadran nije samo more na zemljopisnoj karti. On je naš dom, naša prošlost i budućnost naše djece.**

**A hrvatski ribar ne smije postati stranac na vlastitome moru.**

S poštovanjem,

KAPETANI KALI, 

Goran Dražić, Sinek Vidov, Ivica Vidov, Stiven Gobin, Lučano Gobin, Božidar Dražić, Mladen Kolega i dr.", stoji u pismu, poslanom našoj redakciji. 

D.G.