> ## Content Index
> Fetch the complete content index at: https://www.morski.hr/llms.txt
> Use this file to discover other available public pages before exploring further.

# Trup je pucao, a radio šutio: Nevjerojatna sudbina 12 pomoraca koji su se na Veliki petak oprostili sa životom
- URL: https://www.morski.hr/trup-je-pucao-a-radio-sutio-nevjerojatna-sudbina-12-pomoraca-koji-su-se-na-veliki-petak-oprostili-sa-zivotom/
- Published: 2026-04-03T16:15:00.000Z
- Updated: 2026-04-03T18:10:49.000Z
- Author: Jurica Gašpar
- Tags: Pomorstvo

**More je te noći bilo crno kao smrt, a brod „Stilla Maris“ – ta krhka *Kapljica mora* – drhtao je pod udarcima koji su zvučali poput maljeva. Čelik je stenjao, a posada je u utrobi broda, među mirisom nafte i nadiruće soli, brojala svoje posljednje sate.**

### Ljudi od soli i kamena

Na zapovjednom mostu, **kapetan Marko**, rodom iz **Postira s Brača**, čvrsto je držao rukohvat dok su mu se prsti bijeljeli. Misli su mu bježale u usku kalu, do mirisa svježe pečenog kvasca i supruge Marije koja je sigurno upravo tada, u tišini Velikog petka, mijesila uskršnju pogaču. *„Samo da joj još jednom vidim ruke od brašna,“* pomislio je, dok mu je hladan znoj curio niz kralježnicu.

U strojarnici, u samom paklu metala, borio se **Luka**, mladi strojar iz **Vinišća**. Njegovo rodno mjesto, ušuškano u mirnu uvalu, činilo se kao drugi planet. Sjećao se oca, starog ribara, koji mu je uvijek govorio: "*Luka, more ti sve daje, ali pazi kad počne uzimat natrag.“* Luka je pokušavao začepiti prodor mora krpama i drvenim klinovima, dok mu je pred očima titrala slika male nećakinje koja ga čeka da je na Uskrs vodi na misu.

Pored njega je bio **Šime**, kuhar iz **Sali s Dugog otoka**. Čovjek koji je preživio desetke oluja, sada je prvi put šutio. U džepu je stiskao krunicu od maslinova drva koju mu je dala majka prije nego što se ukrcao. Sjećao se mirisa procvjetalih badema u polju ispod brda i onog posebnog mira koji zavlada otokom pred blagdan.

### Zajednički krik u noći

Već drugi dan željezni kavez škripi pod udarcima valova, bespomoćan kao i posada koja poput mravi šeće orahovom ljuskom. Kada je oko dva sata iza ponoći, između Subote i Uskrsa, trup broda jezivo puknuo – zvukom koji je nadjačao i samu oluju – kapetan Marko je znao. Pozvao je svu posadu u kormilarnicu.

Izmučeni, mokri do kože i s modricama od bacanja po brodu, okupili su se u polumraku koji su sjekli samo crveni signali alarma. Gledali su se, a u očima im se zrcalila ista spoznaja: *Stilla Maris* je na izmaku snaga.

\- Ljudi moji - započeo je kapetan Marko, glasom koji je podrhtavao više od broda, - - učinili smo sve. Sad je na Onome gore.

Tada je Šime, kuhar iz Sali, izvukao svoju krunicu. Bez riječi, momci s Brača, Hvara, iz Vinišća i malih mista uz obalu, uhvatili su se za ruke. Nije to bila formalna molitva; bio je to zajednički krik duša koje se opraštaju. Šaputali su *Oče naš* na dalmatinskom dijalektu, onako kako su ih učile bake ili kako je tko znao, jer neki od njih davno crkvu nisu vidjeli, dok su se oko njih rušili jarboli i dok je more proždiralo palubu. U tom trenutku, strah je zamijenio neki neobjašnjiv mir. Bili su spremni.

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2026/04/Stilla-Maris-1.jpg)

### Uskrsnuće na obzoru

A onda, u zoru, dogodilo se ono što će pomorci kasnije prepričavati generacijama.

Prva zraka sunca na **Uskrs** pogodila je razbijeno staklo kormilarnice. Oluja je, gotovo u trenu, spustila svoje krike u tihi šapat. Kad su otvorili vrata mosta, vani nije bilo smrti, već nevjerojatna, zlatna tišina. *Stilla Maris* je plutala, nagnuta i polomljena, ali još uvijek na površini.

Tada su ih ugledali. Ne samo spasilačke brodove, već čitavu flotu koja je, bježeći od nevremena, završila točno u njihovoj putanji. Među njima je bio i tegljač koji je plovio prema Splitu.

Kada su ih počeli prebacivati na sigurno, Luka iz Vinišća je kleknuo i poljubio mokru palubu. Šime je izvadio svoju krunicu, a kapetan Marko je pogledao prema istoku. Znao je da će, dok on stupa na čvrsto tlo, Marija u Postirima upravo vaditi toplu pogaču iz pećnice.

Ime broda, **„Stilla Maris“**, tog je dana dobilo novi smisao. Shvatili su da su oni doista bili samo kapljica u beskraju oceana, ali kapljica koju Velika Ruka nije dopustila da se rasprši u ništavilu. Bio je to Uskrs koji će svako dalmatinsko misto, od Vinišća do Sali, pamtiti kao dan kada se *Kapljica mora* vratila kući.

Jurica Gašpar

*Priča nije dokumentarani događaj, već je napisana u spomen na sve pomorce, koje je dotakla havarija...*