TRAGOM POMORSKE BAŠTINE 19: Lošinjska regatna pasara ili Kako se baštini posreći kada dođe u prave ruke
Priča o lošinjskoj regatnoj pasari vodi nas u sad već davno 19. stoljeće kada je drvena brodogradnja bila u punom zamahu. Koncem stoljeća u Lošinju je radilo sedam brodogradilišta. Pored svih obaveza prema naručiocima i poslu ostalo je i dovoljno volje i vremena za međusobno dokazivanje brodograditelja tko je napravio ljepši i brži brod. To je doduše bio običaj i drugdje na Jadranu ali na Lošinju su se gradile pasare upravo za tu svrhu, prilagođenih linija za regate i sa ekstremno velikim jedrima.
Regata je uvijek bila važan događaj koji je okupio veliki broj sudionika i promatrača pa je bilo važno nadjedriti konkurenciju. Pasara je bila preteča nacionalne klase jedrilica a kasnije i olimpijske klase Star. Lošinjska pasara imala je posebno duboku kobilicu, široko glavno rebro, veliko duboko kormilo a jedra, tipa Marconi, rađena su u prevelikoj kvadraturi na samoj granici izdržljivosti.
Pomorska baština ovaj puta bila je sretne ruke. U kontaktu Lošinjana, maketara i moje malenkosti kao crtača nacrta realiziran je projekt Lošinjska regatna pasara. U nešto više od godine dana napravljen je detaljan nacrt (Nenad Bojmić), izvanredna maketa u mjerilu 1:4 (Željko Skomeršić) a maketa je našla mjesto u prostorijama Tz. Lošinja. Crtež je rađen prema dostupnoj dokumentaciji, pasarama Ani i Primavera, velikom broju fotografija i u stalnom kontaktu s maketarom i naručiocima.
Pasara je pomalo neobične konstrukcije budući da je sve podređeno rezultatu jedrenja. Rebra i oplata donekle odstupaju od standarda jer se željelo maksimalno olakšati konstrukciju pa je i izvedba makete bila prilično zahtjevna zbog vrlo tankih profila. Željko Skomeršić i ovaj put se dokazao kao vrstan majstor pa je sve probleme od odabira materijala (trešnja) do izvedbe konstrukcije riješio na najbolji način.
Zapravo ovo je bila prava brodogradnja u, za brodograditeljske standarde, filigranskim mjerama. Snast i oprema pasare urađena je na tradicionalni način u svim detaljima i može u tom smislu poslužiti kao ogledni primjerak za neke buduće gradnje. Jedriličari su u središnjem dijelu ugrađivali i balast koji je mogao iznositi od 100 pa po nekim kazivačima i do 400 kg. Postavljen je na šinama pa se prilikom jedrenja mogao brzo prebacivati s jednog na drugi bok jedrilice.
Ovakav način suradnje i izrada makete donekle me asocira na nekadašnje gradnje maketa za edukaciju pomorskog kadra. Takove makete imali su u admiralitetima ali i u učionicama u kojima su prva znanja o pomorstvu stjecala kraljevska djeca i plemići.
Realizacija projekta bila je iznimno ugodna, bez stresa. Projekt je tekao glatko neopterećen papirologijama, proračunima, upravo po guštu. I izrada makete tekla je glatko unatoč zahtjevnosti konstruktivnih elemenata, kako sam maketar kaže „jednostavno me vuče da je radim“.
Lijepa suradnja polučila je i vrijedne rezultate. Uz nekoliko fotografija o realizaciji projekta i poziv da ovoga ljeta posjetite poneki pomorski muzej, interpretacijski centar pomorske baštine a svakako vidimo se na regati s lošinjskom regatnom pasarom.
S dobrim vjetrom,
Nenad Bojmić
PROČITAJTE JOŠ: