> ## Content Index > Fetch the complete content index at: https://www.morski.hr/llms.txt > Use this file to discover other available public pages before exploring further. # SUSTAVNO PROIZVEDENA TRAGEDIJA Hrvatski nautički turizam i logika normalizirane opasnosti - URL: https://www.morski.hr/sustavno-proizvedena-tragedija-hrvatski-nauticki-turizam-i-logika-normalizirane-opasnosti/ - Published: 2026-07-28T11:14:00.000Z - Updated: 2026-07-28T11:39:59.000Z - Author: Jurica Gašpar - Tags: Nautika, Sigurnost plovidbe **Kada se u razmaku od pet tjedana dogode sudari, a potom dvije zasebne olujne noći tijekom kojih plovila diljem obale — od Petrčana do Paga, od Privlake do Rta Kamenjak — završavaju nasukana charter plovila, prestaje biti intelektualno pošteno govoriti o „nizu nesretnih okolnosti“.** ### Kraj alibija slučajnosti Riječ je o obrascu, a obrazac se ne objašnjava vremenom, *nego sustavom koji na vrijeme reagira improvizacijom umjesto protokolom*. Teza ovog članka glasi: *hrvatski charter sektor ne pati od manjka propisa, nego od institucionaliziranog alibija* — ***sustava u kojem formalna dozvola supstituira stvarnu kompetenciju, a sezonska fleksibilnost supstituira profesionalnu odgovornost***. Dok se ta supstitucija ne raskine i ne sankcionira, svaka će sljedeća oluja na Jadranu biti reproducirana kao ista vijest, s istim zaprepaštenjem u glasu iskusnih pomoraca. ### Kronologija koja se odbija čitati kao anegdota Sredinom lipnja, sudari, nasukanja, a Kapetan Lučke kapetanije Split, čovjek s trideset i pet godina staža, *pred kamerama je izjavio da nešto slično u karijeri nije doživio*. Ta rečenica nije bila izraz skromnosti — *bila je javno priznanje da postojeći sustav nadzora plovidbe nije uspio predvidjeti scenarij koji se, statistički gledano, u pomorstvu s tisućljetnom tradicijom morao davno predvidjeti i proceduralno pokriti.* Mjesec dana kasnije obrazac se ponovio u drugom registru, ali s istom porukom. U jednoj jedinoj noći nagla je promjena vremena izazvala lančane nasukavanje duž zadarskog akvatorija: brodica kod Petrčana, jedrilica s dvoje francuskih državljana uz zadarsku obalu, dvotrupna jedrilica koja je udarila u gradski most u Pagu, plovilo nasukano kod Privlake za čije je oslobađanje trebalo angažirati remorker. Nedugo zatim, novo je nevrijeme nad Istrom i Kvarnerom prouzročilo havariju jedrilice kod Rta Kamenjak, čija je tročlana posada satima provela na splavi dvanaest nautičkih milja od kopna, čekajući da ih pronađe potraga. U gotovo svim tim slučajevima priopćenja su identična: „nije bilo ozlijeđenih“, „razmjeri štete utvrdit će se naknadno“. Ta formula smiruje javnost, ali istovremeno zamagljuje pitanje koje bi trebalo biti u središtu javne rasprave — ***koliko dugo smijemo računati na sreću prije nego što nas statistika prestane štititi.*** Najlakše i intelektualno najjeftinije objašnjenje glasi da je **posrijedi isključivo vremenska nepogoda**, *dakle vanjski, nekontrolirani faktor*. To objašnjenje ne izdržava ni najosnovniju provjeru. *More je oduvijek bilo nepredvidivo; upravo je zato profesionalna pomorska kultura stoljećima razvijala hijerarhije zapovijedanja, protokole procjene rizika i rutine čija je jedina svrha apsorbirati tu nepredvidivost prije nego što se pretvori u žrtvu.* Kada se ista vrsta epizode — ljetna oluja koja se razvija u satima, a ne danima — iz sezone u sezonu materijalizira kao serija nasukavanja, problem prestaje biti meteorološki. **Postaje organizacijski, i time neusporedivo teže opravdavan.** ### Dvostruka deregulacija: formalna i stvarna Hrvatski charter sektor prolazi kroz dvije paralelne deregulacije koje se međusobno pojačavaju. **Prva** je formalna: zakonski prag za stjecanje dozvole za upravljanje plovilom ***relativno je nizak*** i ne pretpostavlja postupno, nadzirano stjecanje iskustva usporedivo sa sustavom napredovanja u trgovačkoj mornarici. **Druga** je suptilnija, a po posljedicama teža: *deregulacija stvarne prakse zapošljavanja*. Dominantan model sezonskog, **„po pozivu“** angažiranja skipera znači da tržište nagrađuje dostupnost i cijenu rada, *a ne dokazanu sposobnost odlučivanja pod pritiskom*. *Formalna dozvola stvara privid kompetencije koja se dalje nikada ne provjerava u kontroliranim uvjetima*. Sezonski model rada, s druge strane, briše institucionalno pamćenje: skiper koji svake godine radi za drugu tvrtku, ili čak istovremeno za više njih, ne prolazi kontinuirani proces supervizije, ne akumulira iskustvo specifično za određenu flotu, rutu ili tip plovila i ***nema nikoga tko bi sustavno pratio njegov razvoj***. Odgovornost se time difuzno raspršuje po lancu u kojem svaka karika ima savršen alibi: - charter tvrtka poziva se na to da je skiper posjedovao zakonom propisanu dozvolu, - skiper se poziva na pritisak tvrtke da plovilo bude što više dana u najmu, - gost — jedina strana bez ijednog instrumenta za procjenu bilo čega od navedenoga — ***ostaje jedini koji stvarno snosi posljedicu.*** ### Ekonomija rizika: kad je flota vrjednija od posade Vrijednost hrvatskih charter flota mjeri se stotinama milijuna eura; tvrtka s desetak i više plovila lako doseže višemilijunsku vrijednost imovine. U taj se kapital ulaže sustavno i mjerljivo — ***kroz nabavu, održavanje, digitalizaciju rezervacija, marketing***. **U ljudski se kapital**, odnosno u kontinuiranu izobrazbu i stalno zapošljavanje skipera, ulaže ad hoc, ako uopće. Ta asimetrija nije iracionalna, nego posve racionalna unutar vlastite, uske logike: *plovilo je amortizirajuća imovina čija se vrijednost precizno izračunava i osigurava, dok je kvaliteta skipera teško mjerljiva varijabla koju tržište sustavno podcjenjuje sve dok se ne materijalizira kao šteta* — ili kao žrtva. Ovdje treba imenovati etički jaz bez ublažavanja: *sustav koji svake sezone iznova troši ljudski kapital umjesto da ga akumulira jest sustav koji je unaprijed, prešutno, pristao na određenu stopu nesreća kao prihvatljiv trošak poslovanja* — **čak i ako to nijedan dionik u lancu javno neće tako formulirati**. **Rečenica da se brod može popraviti, a ljudski život nema cijenu, moralno je neupitna. Ekonomski se, međutim, u praksi postupa suprotno: ulaganja se usmjeravaju prema mjerljivosti povrata, a sigurnost posade i gostiju, čiji izostanak generira trošak tek vjerojatnosni i odgođeno, *ostaje strukturno pod financirana sve dok se ne pretvori u naslovnicu*.** ### Prema institucionalnom rješenju, ne prema moralnom apelu Apel na savjest pojedinačnih tvrtki, koliko god legitiman, nije dovoljan mehanizam promjene, jer se obraća akterima *čije ponašanje već slijedi racionalnu*, iako moralno spornu, ekonomsku logiku. Potreban je pomak od individualne odgovornosti prema obvezujućem institucionalnom standardu: *sustav stalnog zapošljavanja profesionalnih skipera, s obveznim godišnjim usavršavanjem, jasno definiranom progresijom iskustva prema tipu i veličini plovila te javno provjerljivim registrom kvalifikacija koji bi gostu — ne samo inspekciji — omogućio uvid u to *komu doslovno povjerava svoj život*.* Takav model istovremeno rješava i šire, gospodarsko pitanje: **udio dodane vrijednosti koji charter sektor ostavlja u Hrvatskoj** *trenutačno je ne srazmjerno nizak u odnosu na vrijednost flote kojom se upravlja*, dijelom upravo zato što se rad tretira kao sezonski trošak koji treba minimizirati, *a ne kao investicija koja ostaje u zemlji kroz doprinose, poreze i razvoj domaće struke*. ***Sigurnost i gospodarska korist ovdje nisu u sukobu — oba cilja zahtijevaju isti potez: prestanak tretiranja ljudskog faktora kao varijable troška.*** ### Zaključak Događaji posljednjih pet tjedana — ne zahtijevaju novu ***rundu retorike upozorenja***, koju je hrvatska javnost čula nebrojeno puta nakon svake sezone. *Zahtijevaju promjenu institucionalne arhitekture koja danas dopušta da formalna dozvola supstituira stvarnu kompetenciju, a sezonska fleksibilnost supstituira profesionalnu odgovornost. Dok se ta arhitektura ne promijeni, svaka će sljedeća oluja na Jadranu biti prilika za identičnu vijest, s identičnim zaprepaštenjem u glasu iskusnih pomoraca koji, unatoč desetljećima staža, priznaju da nešto slično dosad nisu vidjeli. Iznenađenje koje se ponavlja iz sezone u sezonu prestaje biti iznenađenje.* ***Postaje dokaz da sustav rizik poznaje i, unatoč tome, nastavlja funkcionirati kao da ga ne poznaje*.** Milo Miklaušić, kap.