Scene iz budućnosti - Riblje farme na daljinsko upravljanje

Najbrže rastuća prehrambena grana na svijetu je akvakultura. S više od 1700 farmi, uzgajališta za uzgoj ribe prednjači Norveška. Zadarski studenti akvakulture nedavno su posjetili njihovo Arktičko sveučilište na sjeveru, u Tromsu kao i Institut i farmu lososa.

Norvežani su ovo ljeto posjetili Hrvatsku i ponovno stižu u veljači. Cilj ovoga projekta suradnje koji je započeo u svibnju je, učeći iz zajedničkih iskustava, povezati i znanstvenike, ali i poduzetnike. I Norveško i Jadransko more, ipak imaju sličnosti.

U šali će studenti - putovanje na daleki Sjever bilo je za njih zapravo putovanje u budućnost. A Norvežanima je pak posjet Jadranu ovoga ljeta bilo putovanje kroz povijest, kada govorimo o tehnologiji u akvakulturi.

Kod nas se je još "lopataju" srdele, a na dalekom Arktičkom krugu iz Tromsa mogu ribu hraniti na farmama smještenima gotovo blizu Grenlanda. Dakle, na daljinsko upravljanje - bez ljudi - ondje se lososi hrane i na udaljenosti od tisuću kilometara.

- U proizvodnji lososa Norveška je vodeća. A i svakako je prva po tehnologiji proizvodnje. Njihova tehnologija ima veliki stupanj automatizacije, brigu za okoliš i za dobrobit životinja. Oni s jednog mjesta hrane sve ribe u okruženju u nekoliko uzgajališta bez da imaju uopće tamo ljude - kaže za emisiju More Tomislav Šarić, izvanredni profesor Odjela za akvakulturu, Zadar.

Norveška proizvodi tri puta više ribe nego cijela EU

Valja nešto i naučiti od Norvežana, kada se zna da proizvode tri puta više ribe nego cijela Europska unija zajedno. Ali i oni žele razmijeniti iskustva s nama Mediterancima.

S obzirom na to da živimo u dobu izraženih klimatskih promjena, Norvežani su itekako svjesni da će im zagrijavanje mora izazvati probleme i donijeti nove bolesti ribama u budućnosti. Stoga svoja uzgajališta, kaže Šarić - pomiču sjevernije, na mjesta na kojima se led otopio.

Imamo i mi laboratorij za istraživanje mora. Nisu to bazeni kao oni u Norveškoj, gdje senzori losose smještaju točno po gramaži. Ista kilaža u isti bazen. U našima se izvode pokusi na jakobovim kapicama i kamenicama.

- Hranimo ih s jednom mikroalgom koju sami proizvodimo. Pokušavamo povećati njihovu ishranu i na taj način ih pripremiti za eventualni mrijest. Njihove gonade razviju se, da se poveća količina mesa unutar ljušture - objašnjava Ivan Župan, izvanredni profesor za akvakulturu, Zadar.

Studentica Marija Jurica nije samo pod dojmom polarne svjetlosti, sobova i ranoga snijega, nego je prije svega oduševljena norveškim pristupom znanosti. Zanimljivo kod njih je, kaže - da industrija ulaže u znanost da bi se akvakultura razvijala što bže i kvalitetnije. Razmišljaju na način da se što manje novaca troši na pogreške.

No, i mi smo svjesni da je akvakultura jedna od najbrže rastućih prehrambenih industrija u svijetu, a potražnja za morskom hranom na tržištu ubrzano raste. Na globalnoj razini, čak tri do četiri puta ova prehrambena grana raste brže u odnosu na, primjerice, uzgoj peradi. Kako Norvežani od invazivne vrste u svojem moru naprave profit, zna Kornelija Badurina, studentica s Paga.

- Crveni kraljevski rak, njega su ruski istraživači pustili u Baltik. Počeli su ga loviti i strategijom da ga se ukloni - su ga zapravo počeli uzgajati. Odrasle jedinke znaju imati i do 7 kg. Vrlo je skup u restoranima u kojima se prodaje - kaže Kornelija.

Suradnja Arktičkog kruga i Mediterana

Norvežani, za koje se zna reći - iako ne piše tako u udžbenicima, da su otkrili Ameriku 500 godina prije Kolumba, zasigurno se razumiju u more i sve u njemu. A i priroda se pobrinula da Arktički krug i Mediteran i ne budu više tako različiti. Stoga je suradnja u akvakulturi sjevera i juga Europe ne samo zajamčena nego i nužna.

I.B.