RIBARSKI MUZEJ U VRBOSKOJ Izložba PATIDE – Silvestar Dragoje Šomi

VRBOSKA – Ribarski muzej u Vrboskoj ovog će petka u 21 sat publici predstaviti izložbu slika Silvestra Dragoja Šomija. Premda je javnosti do sada poznatiji kao glazbenik, skladatelj, bubnjar i frontmen grupe Neki To Vole Vruće, Šomi se u petak po prvi puta u Vrboskoj predstavlja u drugačijem mediju – slikarstvu.

Silvestar Dragoje Šomi je nakon završene glazbene škole svoje prve profesionalne glazbene početke imao u grupi Entropija  sa Krešimirom Klemenčićem, Davorom Slamnigom, Davorom Črnigojem, i Mirom Furlan kao vokalnom solisticom (jazz rock, fusion). Kao mladi nadareni bubnjar, počinje svirati u grupi  “Clan”  i tu se prvi puta pojavljuje i kao autor glazbe. Grupa Clan je osim samostalnog djelovanja bila i ”kućni” band Josipe Lisac. Nakon raspada grupe, Šomi se posvetio studijskom radu pa je kao studijski bubnjar snimio preko dvadeset albuma za druge vodeće izvodače i glazbenike.

1984. susreće prijatelja iz ranog djetinjstva Miroslava Stanića Đimija te osnivaju band “Neki To Vole Vruće”. Od tada se počinje profesionalno baviti glazbom kao vokalni solist i jedan od autora glazbe.

U devedesetim godinama , zahvaljujući akademskom slikaru Vatroslavu Kulišu s kojim se često druži u njegovom atelieru , zaljubljuje se u slikarstvo i potajno počinje slikati. S Kulišem obilazi ateliere Murtića,Vrkljana, Rončevića, Lapuha i prisustvuje stvaranju slikarskih djela. 1998 počinje slikati manje formate apstraktnog pravca te se zanima i za impresionistički pravac u slikarstvu.

Od 2018.slika veće formate a likovni izraz mu je najčešće apstraktni ekpresionizam.Slika u ulju,akrilu i kombiniranim tehnikama. Pridruženi je član MOMA Galerije U New Yorku i stalni je član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Opus Šomijevih radova značajno raste kroz proteklih nekoliko godina što je, uz činjenicu da je već desetljećima rado viđen gost u Vrboskoj, potaklo ideju o suradnji i prezentaciji ovog aspekta umjetnikovog stvaralaštva u našem Ribarskom muzeju.

Sir Duke – Silvestar Dragoje Šomi

Iz predgovora izložbe:

“Šomi je po svom habitusu bubnjar, te glazbu stvara pokretima svog tijela, kao što to primjerice čini Jackson Pollock kada proljeva kante boje ili slika metlama kako bi širina njegovog poteza u potpunosti ostala nesputanom i vjerodostojnom. Stoga nimalo ne čudi da je Šomi u apstraktnom ekspresionizmu otkrio svoj alter ego, te da njegove slike izlaze iz njega samog, iz potrebe da bubnjarski groove jednako iskreno i žestoko ostvari u ovom drugom, potpuno različitom mediju.

O tome možda najrječitije govori recentna kompozicija Sir Duke gdje autor radi izvjesnu sintezu glazbe i likovnosti. Notni zapis istoimene skladbe Stevea Wondera apliciran je na platno te služi kao podloga impresivnoj i sugestivnoj slikarskoj kompoziciji snažne gestualnosti i eksplozivinog kolorita. Wonderov Funky prenjet je Šomijevom intervencijom mentalne provenijencije izuzetno vješto i maštovito u drugi medij, a da je ta glazba postojala sredinom prošlog stoljeća zacijelo bi je slušao i Arshile Gorky. Šomijeve slike iskreno govore o stanju i kolebanjima njegova duha, ali osim što predstavljaju ogledalo autorovog psihičkog stanja istovremeno su i plod njegove osobne erudicije, svjetonazora te umjetničke discipline…. Naziv ove izložbe, kao i nekoliko slika recentnog autorovog ciklusa je Patide. To je izmišljena riječ koju su kao djeca iskovali Šomi i njegovi pijatelji, a znači malu rupicu u zemlji u koju su  pohranjivali njima dragocjene predmete.

Rupicu bi svatko potajno iskopao i prekrio zemljom dok je njeno otkrivanje drugome, a time i pokazivanje tajnovitog sadržaja koji rupica posjeduje, bio čin najvećeg povjerenja i sklapanja čvrstog prijateljstva. Patida je za Šomija evociranje djetinstva, bezbrižnosti čina igre pomoću koje se sklapaju prijateljstva, a toga se nije ni danas odrekao te njegovo slikarstvo odiše lucidnom maštovitošću i lakoćom stvaranja. Otkrivajući sada novim prijateljima svoj dugogodišnji površinski sloj zemlje potvrdio je da i u ovom umjetničkom mediju posjeduje sebi svojstvenu autorsku imaginaciju i nepredvidivost što ga kao glazbenika krasi od početka njegove impresivne karijere.” (Mladen Lučić, povjesničar umjetnosti, kustos).

I.B.