> ## Content Index > Fetch the complete content index at: https://www.morski.hr/llms.txt > Use this file to discover other available public pages before exploring further. # Riba još samo za bogataše? Zbog eksploatacije ribljeg fonda u morima svijeta, ribe je sve manje - URL: https://www.morski.hr/riba-jos-samo-za-bogatase-zbog-eksploatacije-ribljeg-fonda-u-morima-svijeta-ribe-je-sve-manje/ - Published: 2022-06-22T06:25:39.000Z - Updated: 2022-06-30T18:59:43.000Z - Author: Ivelina Gašpar - Tags: Ekologija, Gospodarski ribolov, riba, riblji fond, Ribolov, izlov **Ribari se žale da je sve manje ribe, kupci da je sve skuplja. I jedno i drugo je točno, ali i sporazum Svjetske trgovinske organizacije je daleko od onoga što bi spasilo i ribe i one koji žive od ribe.** Svjetska trgovinska organizacija (WTO) već preko 20 godina pokušava naći neku formulu kojom bi zaustavila toliku eksploataciju ribljeg fonda u morima svijeta. Po mišljenju stručnjaka, najveći problem su državne subvencije: bila to Kina, Europska unija, SAD, Južna Koreja ili Japan, gotovo sve bogate države imaju neki oblik državne potpore za svoje ribare, za njihove brodove, za gorivo, za lučke pristojbe… ### **To nisu ribarske brodice, to su čitave ploveće tvornice koje love po morima diljem svijeta** ![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/wp-content/uploads/2021/08/2021_8_27_brizine.jpg) Foto: MP Jer ribe ima doista sve manje: najviše ribe je ulovljeno još 1996\. – oko 130 milijuna tona i od onda je ribe na tržištu sve manje. Nasuprot tome, sve je više mora i ribljih vrsta kojima prijeti izlov i istrebljenje: preko trećine ribljih populacija je izlovljeno već toliko da više nema šansi njihovom prirodnom oporavku, a u samo 6% mora se lovi manje nego što to priroda dopušta, statistika je Organizacije za ishranu UN-a (FAO). ### **Svoje more čuvam, ali** Kad se povežu ove subvencije i izlov, onda je jasno kako je riba sve češće na trpezi samo bogatih, piše [Deutsche Welle.](https://www.dw.com/hr/riba-jo%C5%A1-samo-za-bogata%C5%A1e/a-62178456?ref=morski.hr) Njemačka je najbolji primjer: negdje do sredine ožujka je u ovoj zemlji na tržnice i trgovine stiglo toliko ribe i morskih plodova koliko se ulovi u njemačkim morima u čitavoj godini. Dakle u ostalih devet i pol mjeseci se u ovoj zemlji istom brzinom jede riba koja je ulovljena negdje na svijetu, a njemačkoj kuhinji riba čak nije niti najvažnija stavka na jelovniku. Koliko se ulovi i uzgoji ribe u Njemačkoj, to se pojede za nešto više od dva mjeseca. A nakon toga, stiže riba iz mora negdje na svijetu za kupce koji si to mogu priuštiti… Ribarima se isplati otisnuti i na daleka mora po ribu za svoje kupce. A to onda znači da lokalni ribari, u pravilu zemalja juga i koji imaju daleko slabije i manje ribarske brodove, ostaju praznih mreža. I tu je odličan primjer kako u svijetu ima na milijune ribarskih brodova i brodica, ali njih samo 30.000 je “zaslužno” za ulov čitave polovice ribe koja se godišnje vadi iz mora. Gotovo bez iznimke su to brodovi pod zastavom – ili u vlasništvu tvrtki iz bogatih zemalja i u pravilu se već na tim brodovima ili u posebnim brodovima koji prate ribarsku flotu, ta riba prerađuje i priprema za domaće kupce. ### **“Kruh iz mora”** **Aletta Mondre** iz Sveučilišta Kiel sažima posljedice: – Što se više ribe lovi na otvorenoj pučini, utoliko je manje i ribe na obalnim područjima. A to znači da u siromašnim zemljama gdje je riba stanovnicima bila glavni izvor bjelančevina, ribe jednostavno više – nema dovoljno. I u Dalmaciji su srdelu nekad zvali “kruhom iz mora”, a po podacima humanitarne organizacije Welthungerhilfe, još uvijek oko 800 milijuna ljudi živi od plodova mora i 90% tih ljudi živi u zemljama siromašnog juga. Siromašni ribari Mozambika i drugih država juga na primjer, prema plovećim tvornicama ribe opremljenima svom mogućom elektronikom imaju i manje od nikakvih šansi. Svjetska trgovinska organizacija u ovo doba sve napetijih odnosa među regijama i državama svijeta ima i još većih briga za svoj opstanak, ali kod prelova ribe su i bogate zemlje konačno shvatile da se nešto mora učiniti. No u formulaciji konačnog sporazuma su i siromašnije zemlje htjele pravilo koje bi nekako vrijedilo za sve druge – osim za njih. Dobar primjer je Indija: to je zemlja kojoj je neosporno golem problem što po Indijskom oceanu neumorno love ribu flote i istoka i zapada. Ali makar se željela predstaviti kao zagovornica siromašnih zemalja, njen ministar trgovine **Piyush Goyal** je bio uporan u zahtjevu kako nekakav sporazum WTO “u niti kojem obliku ne smije ograničiti” prava indijskih ribara. ### **Ribe – šute** Na koncu i nakon mukotrpnih pregovora oko svakog slova i zareza, **WTO se složio oko sporazuma o ukidanju državnih potpora državama, ali tek ribarima koji love ribu “ilegalno, neregistrirano ili neregulirano”.** Već i ta formulacija svjedoči kako je prvotni zahtjev o potpunom ukidanju državnih potpora razvodnjen vodom čitavog Pacifika, a čak i u tome neke države žele još pregovarati o iznimkama koje bi vrijedile za njih. ### **Mora su doista sve praznija, a posljedice su nesagledive** Zato ne čudi što su i mnoge organizacije za zaštitu okoliša razočarane i skeptične, hoće li i ovaj dogovor išta pomoći u očuvanju života naših mora. A same ribe tu ionako mogu samo šutjeti dok zvecka novac u blagajnama ribarnica… Z.G.