PRIČA O PAŠKOM MOSTU Prije 55 godina Pag je prvi put povezan s kopnom

PAG - Taj 17. studenog 1968. godine bila je jedna od mnogih hladnih burnih nedjelja, no s jednom razlikom, tadašnji predsjednik Sabora Socijalističke Republike Hrvatske Jakov Blažević je simboličnim rezanjem vrpce, pustio u promet Paški most.

Izgradnjom mosta Pažani su, prvi puta u svojoj povijesti dobili izravnu prometnu vezu s kopnom, nešto o čemu njihovi preci, koji su kroz minula stoljeća muku mučili kako doći do kopna, nisu mogli ni sanjati. 

Izgradnja Paškog mosta bio je jedan od najznačajnijih događaja u povijesti otoka Paga. Otočani su, naime, po prvi puta od kada je otok Pag naseljen, mogli pješice doći s kopna na otok i vratiti se s kopna na otok. Od tog trenutka putovanje s otoka nije ovisilo o jugu, buri i raznim vremenskim nepogodama. Preko mosta se moglo osobnim vozilima i autobusima.

Veza s projektom nuklearne elektrane na Viru

Iz kojeg razloga je Paški most izgrađen? O tome postoji nekoliko teorija, od kojih niti jedna nema, barem za sada, uporišta u dostupnoj arhivskoj građi. Prema jednoj varijanti, koja je po svjedočenjima nekih od tadašnjih dužnosnika paške općinske uprave možda i najvjerojatnija, Paški most je izgrađen kao dio znatno šireg prometnog projekta koji je trebao biti povezan s nuklearnom elektranom koja se trebala izgraditi na otoku Viru.

Tome u prilog možda govori i podatak kako je u financiranju izgradnje Paškog mosta značajno sudjelovala i JNA, ista ona koja ga je 1991. godine uporno i krvoločno pokušavala srušiti. No, zbog navodnog pritiska međunarodne zajednice i snažnog protivljenja Virana i mještana okolnih naselja, planovi izgradnje atomske elektrane na Viru su napušteni 1978. godine, nedugo nakon trodnevnog savjetovanja na Hvaru o atomskoj elektrani na Viru. Na tom savjetovanju čelnicima lokalnih uprava, koji su se, kao i građani, tom projektu žestoko protivili, objašnjeno je zašto je izgradnja atomske elektrane dobra za lokalnu zajednicu i za državu. No, to je bilo uzaludno. Bilo kako bilo, Paški most je izgrađen, a razlog njegove izgradnje je, 55 godina poslije, gotovo nevažan.

Lobiranje gradonačelnika Paga kod Tita

No mnogi suvremenici su govorili da se ključan trenutak za gradnju mosta dogodio nekoliko godina prije početka njegove gradnje. Josip Broz Tito je s jahtom "Jadranka" 1962. godine prolazio akvatorijem Paga. Nije bio na Pagu kao 1960. godine nego je prolazio prema Dalmaciji.

Dok je Tito bio u blizini Paga, na "Jadranku" se ukrcao tadašnji gradonačelnik Grada Paga, Mate Portada i tada je s Titom vodio razgovore o Paškom mostu i to je uspio izlobirati. Treba naglasiti kako je Paški most izgrađen isključivo sredstvima države, dok je na primjer Krčki most morala velikim dijelom platiti Općina.

Odmah nakon gradnje mosta, Pag ruši turističke rekorde

Putovanje s otoka uvijek je značilo prelazak preko nesigurnog i opasnog mora. Zbog toga se malo putovalo, no izgradnjom Paškog mosta sve se to promijenilo. Putovanje je postalo posve običan i normalan dio svakodnevnice. Ubrzo nakon što je most pušten u promet počela se razvijati otočna infrastruktura, potaknut je razvoj gospodarstva.

Od 1968. godine bilježe se prvi brojniji dolasci turista, a onda je krenulo i urbano širenje Paga, pa onda i turizma. U Pagu je godinu dana nakon puštanja u promet Paškog mosta postignut rekord u turističkim noćenjima, a proradio je i prvi veliki otočni hotel "Bellewue" sa 370 ležajeva. Nekoliko godina nakon mosta izgrađena je državna cesta D-106 na relaciji Novalja-Pag- Paški most čime je zaokružen projekt kvalitetne prometne povezanosti svih otočnih mjesta.

Ubrzo nakon mosta asfaltirana je cesta do Ražanca, a do tada se išlo makadamom. Izgrađena je cesta od mosta do Dinjiške i Paga, a na koncu je sve zaokruženo izgradnjom državne ceste D-106 od Novalje preko Paga do Paškog mosta. Ponavljam kako bi trebalo odati počast ljudima kojih danas više nema, a koji su imali viziju razvoja Paga i koji su uložili velike napore kako bi se izgradio most i kasnije moderne ceste, vodovod i ostalo."

Gradnja više puta prekidana zbog orkanske bure, a gradila ga i JNA

U izgradnju 301 metar dugačkog, 9 metara širokog i 35 metara visokog mosta uloženo je 14 milijuna tadašnjih novih dinara.

Projekt je izradio inžinjer Ilija Stojadinović iz Beograda koji je projektirao i Šibenski most, a na gradnji je bilo angažirano 150 radnika poduzeća "Mostogradnja" te vojnici Jugoslavenske narodne armije iz vojne pošte Sinj. Radnici su uglavnom bili s kontinenta pa su imali velikih problema jer je, kao za inat, čak četiri mjeseca puhala bura jačinom od osam bofora. Jedan nekadašnji čelnik paške općinske uprave je često pričao kako je zbog bure skoro došlo do kašnjenja u završetku izgradnje mosta u predviđeno vrijeme. No, unatoč svemu, posao su završili dvanaest dana prije roka.

Most nije imao ograničenja zbog bure i Pag se počeo koristiti kao magistrala iz Dalmacije prema Rijeci

Otok Pag je zapravo postao poluotok i otočani su se na to brzo i lako navikli. Uskoro se znatno povećao broj vozila na otoku, a otočani su često putovali u Zadar ili preko Zadra u Zagreb. Mnogi su i za odlazak u Rijeku koristili Paški most i magistralu, osobito kada trajekt Vanga nije isplovljavala, zbog kvara ili zbog bure. Zanimljivo je kako na Paškom mostu nije bilo ograničenja prometa zbog jake bure.

Vozilo se doslovno u svim vremenskim uvjetima. Iskusni vozači autobusa znali su kada, za vrijeme jake bure, treba stati pred mostom i kada, nakon što reful prođe, krenuti.

Jedina veza sjevera i juga u Domovinskom ratu

U vrijeme Domovinskog rata Paški most je bio jedina spona između kontinentalnog dijela Hrvatske i Dalmacije i obrnuto. Preko njega se prevozilo naoružanje kamionima i teškim labudicama, preko njega su prolazile izbjeglice i prognanici, prevozila se hrana...

Zbog toga je agresorskoj JNA Paški most bio trn u oku, a njegovo rušenje važan zadatak. Bilo je više napada na Paški most, a najteži se dogodio 8. studenoga 1991. Tog dana su neprijateljski zrakoplovi JNA satima nadlijetali Paški most te su ga u nekoliko napada snažnim raketiranjem pokušali srušiti. Zahvaljujući zajedništvu, hrabrosti i snazi paških branitelja Paški most je obranjen, a u tom najjačem napadu srušeno je i pogođeno nekoliko neprijateljskih zrakoplova.

Nakon blokade i rušenja Masleničkog mosta, Paški most je postao jedina prometnica koja je povezivala sjevernu i južnu Hrvatsku. Iako je u nekoliko navrata u listopadu i studenom 1991. godine most bio raketiran i znatno oštećen preko otoka Paga i trajektne luke Prizna-Žigljen odvijao se prometni prijevoz i komunikacija između sjevera i juga zemlje.

Obnove mosta

Slana morska prašina koja je s vremenom natapala konstrukciju mosta negativno je utjecala na njezino stanje, da je bila nužna hitna sanacija. Prva oštećenja zapažena su već 1977., a prvi vrlo ozbiljan incident dogodio se ljeti 1984. godine kada je most bio desetak dana zatvoren za promet zbog havarije na jednom od poprečnih nosača iznad stupa nad tjemenom luka.

Za stručnjake građevinare sanacija i održavanje mosta bio je iznimno značajan zadatak. U više se navrata i na različite načine interveniralo na mostu, na različitim djelovima.

Do početka Domovinskog rata 1991. godine temeljito je bio obnovljen luk mosta. Međutim, namjeravanu obnovu nadlučne konstrukcije mosta omeo je rat.

Raketiranjem je most dijelom oštećen, ali bio je dovoljno siguran za odvijanje prometa. Nakon završetka Domovinskog rata, Paški most je obnovljen i svečano pušten u promet 29. prosinca 1999. godine.

Most je ponovno obnovljen 2020. godine, a radovi su uključivali sanaciju korozije armature armiranobetonske konstrukcije kao i pjeskarenje nadlučne konstrukcije, zaštitu od korozije te ponovno bojanje.

Danas preko Paškog mosta dnevno prolazi preko tri tisuće vozila zimi i na desetke tisuća vozila ljeti i on je, unatoč autocesti Zagreb – Split i dalje važan dio prometnog pravca između kontinenta i Dalmacije i obrnuto.

J.G.

Izvori: Radio Pag, Livajić Pero, Priča o jednom prkosnom mostu, eZadar, Wikipedija, Zadarski list, Facebook/Otok Pag.