> ## Content Index > Fetch the complete content index at: https://www.morski.hr/llms.txt > Use this file to discover other available public pages before exploring further. # PRAVEDNICI MEĐU NARODIMA IZ DALMACIJE 2. dio: 76 godina nakon Auschwitza - URL: https://www.morski.hr/pravednici-medu-narodima-iz-dalmacije-2-dio-76-godina-nakon-auschwitza/ - Published: 2021-01-27T18:09:28.000Z - Updated: 2021-01-28T09:06:52.000Z - Author: Jurica Gašpar - Tags: Slušam more - Gordana Igrec, Split, Splitsko plovno područje, Vijesti iz povijesti, Zadar, Zadarski arhipelag, Drugi svjetski rat, Nijemci, partizani, ustaše, Šibenik, Šibenski arhipelag, Dubrovnik **“U nevolji se prijatelj poznaje. Nevolja je bila golema, a ljudi koji se ovdje spominju čak i nisu bili prijatelji, tek poslovni partneri. Partnera je bilo više, ali tri su postupila kao da su pravi prijatelji.” tako započinje životna priča pod nazivom Petero Pravednika iz Dalmacije zapisana u knjizi Hrvatski Pravednici, autorice Miriam Steiner-Aviezer o spašavanju vinkovačke židovske obitelji Borovic.** ##### Nastavak 1\. dijela kolumne: **[76 GODINA NAKON AUSHWITZA – Pravednici među narodima iz Dalmacije 1\. dio](https://www.morski.hr/2018/01/26/73-godine-nakon-aushwitza-pravednici-medu-narodima-iz-dalmacije-1-dio/)** ![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/wp-content/uploads/2018/01/Obilje-C5-BEena-djeca.jpg) Ustaše su i malenu djecu obilježavali Davidovom zvijezdom – Foto: Jasenovac, Memorijalni centar/Boja:Morski.hr ### **Spasitelji iz Metkovića, Jelse, Skradina…** **Obitelj Armina Borovica prije II.svjetskog rata bavila se veletrgovinom vina i žestokih pića. Vino su nabavljali iz Dalmacije** i tako stekli poslovne veze u tom dijelu Hrvatske, odnosno, ondašnje Kraljevine Jugoslavije. Kada je uspostavljena NDH posebno su se za sudbinu svojih poslovnih partnera u Vinkovcima zabrinuli njihovi dojučerašnji poslovni suradnici u Dalmaciji: Andrija Jurić u selu Oskorušno na Pelješcu, Jakov Radonić, iz Jelse na Hvaru i Mate Bedrica iz Skradina. Prvu propusnicu na lažno ime najprije je za dvadestogodišnjeg sina Armina i Margit Borovic, Ilana nabavio Andrija Jurić, poduzetni 32-godišnjak. **Mladi Ilan se u kući Jurićevih skrivao do 1942\. godine kada ga je vlastima tužio svećenik Matan Mikić da u “svojoj kući krije Židova Ilana Borovica”.** Cijela obitelj zajedno sa mladim Ilanom našla se u opasnosti i u pomoć je sa lažnom ispravom uskoro stigao najmlađi Andrijin brat Nikola koji je Ilana odveo na sigurno u Metković. U međuvremenu su preostali dio obitelji Borovic, oca, majku i njihovu mlađu kći Jelku izbacili u Vinkovicima iz stana. Jedno vrijeme se cijela obitelj skrivala po Vinkovcima dok još nije uspješno nabavljena jedna **lažna propusnica od Jakova Radonića iz Jelse** **s kojom je glava obitelji, Armin Borovic pobjegao na Hvar.** U to vrijeme na obitelj Borovic mislio je još jedan njihov partner: Mate Bedrica iz Skradina kraj Šibenika koji nabavlja propusnice i šalje posebnog kurira u Vinkovce po Margit i Jelku Borovic. Obitelj Borovic se tako okupila u Metkoviću u ožujku 1942\. godine. Potom se prebacila na Hvar, u Jelsu, gdje su brigu o njima sljedećih 11 mjeseci vodili Jakov Radonić i njegova žena Antica… **Obitelj Borovic je zahvaljujući nesebičnosti i humanosti običnih ljudi uspjela preživjeti rat i nakon rata vratiti se u Vinkovce.** Prijateljstvo s tri dalmatinske obitelji nastavili su i nakon rata. 1951\. godine Borovicevi su odselili u Izrael. Otac Armin je umro 1958\. godine. **Na inicijativu Ilana Borovica proglašeni su Andrija Jurić i njegov brat Nikola, Antica i Jakov Radonić, te Mate Bedrica 1989\. godine Pravednicima među narodima.** ### **Varaždinska sramota** U Varaždinu su prve deportacije Židova započele već početkom ljeta 1941\. godine, kako mi je prije puno godina pripovijedao, danas već pokojni varaždinski akademski slikar Pavel Vojković. On se živo, u svojim poznim godinama, sa nekom tugom koja se osjećala u glasu sjećao kako “su **njegove gimnazijske kolege zajedno sa njihovim obiteljima ustaše dovodili na plac, današnje mjesto ispred zgrade Elektre u Varaždinu**.” Domaćica iz Varaždin brega povrh Varaždina, danas isto tako pokojna, Milka Cmrečak, isto tako mi je dok sam kao mlada novinarka započinjala raditi u Slobodnoj Dalmaciji u Zagrebu, pričala svoja sjećanja na varaždinske Židove u doba rata. – **Zatvorili su, posebice, židovske žene, u zgradu u središtu grada, neke od njih su kroz otvor na malenim vratašcima davale pismene poruke prolaznicima. Neke sam prepoznala**, jer sam nosila grincajng i zelenjavu njima prodavati na plac. Sve su nam govorile: Ne mojte nas zaboraviti! Nekoliko dana poslije gledala sam s Varaždin brega kako ih odvozi vlak – tako se prisječala prije kojih više od 10-tak godina na ratne događaje u Varaždinu u svojem razgovoru sa mnom, danas pokojna domaćica Milka Cmrečak. ### **Varaždin je bio i prvi grad u NDH koji se javno pohvalio kako je “prvi od sviju gradova riješio židovsko pitanje”.** Sa tom spoznajom o rodnom gradu, polako i teško koračam prema Domu umirovljenika Lavoslav Swartz na Bukovačkoj cesti 55 u Zagrebu, idući u posjet umirovljenoj magistri farmacije **96-godišnjoj Varaždinki, Židovskog porijekla gđi. Evi Krajanski Akerman**. Pronašla sam ovu vremešnu gospođu, uvijek dobro raspoloženu i ukusno odjevenu u njezinoj sobi 213 na drugom katu. Malu sobu, decentno uređenu krase njezini likovni radovi, akvareli, izloženi na zidu zajedno saobiteljskim fotografijama njezinih sinova, njezine unučadi i praunučadi. Iako ja dolazim iz “nekog drugog vremena i drugog Varaždina” brzo zapodijevamo razgovor o našem zajedničkom rodnom gradu. Pa mi tako mr. pham. ![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/wp-content/uploads/2018/01/Eva-Akerman-1.jpg) Eva Akerman / Foto: Zrnca mudrosti **Eva Krajanski Akerman kaže: “Unatoč svemu što su mi Varaždinci napravili, ja volim svoj rodni Varaždin”**. I tu njezina priča počinje. Eva Krajanski Akerman rođena je u varaždinskoj židovskoj obitelji s dugogodišnjom ljekarničkom tradicijom. Pamti iz Varaždina, kako nam je kazala: “Lijepo i sretno djetinjstvo. S varaždinskom djecom igrala se skivača po lijesovima, jer je prvi susjed imao pogrebno poduzeće i ostalih dječjih igara. Učila je svirati glasovir, a i majka joj je bila prof. klavira. U njezinoj obitelji puno se muziciralo i ugodno, mirno živjelo. Početak rata dočekala je kao studentica prve godine farmacije na fakultetu u Zagrebu. – 6\. travnja 1941\. godine **kada je Hitler napao Jugoslaviju, prvi dan rata, moj otac je učinio samoubojstvo! U našoj kući. Ubio se iz revolvera. On je nama to stalno govorio da neće živjeti u takvim uvjetima. A imao je 57 godina. I onda je pokopan u noći. Nitko od nas nije smio prisustvovati na pogrebu.** Našu apoteku je preuzela jedna magistra koja je stanovala kod nas, jela je kod nas… I sad kad je počela ustaška vlast, ona je zaključala vrata odostraga od apoteke tako da mi nismo više imali pristup u apoteku. Tamo je bila tatina kasa i dokumenti. I mi smo takoreći preko noći ostali bez ičega. To je bilo već 13\. lipnja na dan kada je mojoj mami bio 50-ti rođendan. Jedne večeri upali su u kuću nama potpuno nepoznati ljudi. Zgrabili nas, mojeg brata, moju mamu, baku i mene i izvukli na ulicu i strpali u jedan kamion gdje sam ja već našla svojeg strica i većinu varaždinskih Židova. I odveli su nas u neku kasarnu u Varaždinu u konjušnicu. Uglavnom tu smo se našli, oko 600 Židova koliko nas je bilo u Varaždinu. Međutim, drugi dan su nas već otjerali na kolodvor. Tamo su već bili stočni vagoni, nabili nas u te stočne vagone i odveli nas u Zagreb, tamo gdje je sad Studentski centar. Tamo je nekad bio Velesajam i tamo su nas ugurali u paviljone. I vidjeli smo već Židove iz Koprivnice i cijele okolice – prisjeća se mr.pham. Eva Krajanski Akerman, te dodaje: **“Proživljavali smo tako grozne momente. Ja to uopće ne mogu ispričati. To je bilo takvo maltretiranje. Primjerice: nešto su izmisli, stavili nas pred zid i rekli: Sad ćemo vas ubiti. Onda su rekli: Nećemo vas sada, sutra ćemo vas…** Ili, nije bilo toaleta… užas jedan. I četvrti dan, kako je išla pruga radi Velesajma doveli su vlak. **Pošto smo već ionako bili na nivou stoke, utrpali su nas u taj stočni vagon i vlak je pomalo krenuo.** **Nije bilo mjesta niti zraka i tako do Gospića.** U Gospiću su nas iskrcali, prvo u kaznionu, a drugi dan u kino dvoranu. Bila je jedna velika kino dvorana. U međuvremenu kino je i dalje radilo. Kad je kino radilo nas su ugurali u jedno dvorište gdje smo bili nagurani kao sardine i čekali da nas ponovno vrate na goli beton u kino dvorane. I ja sam se razbolila , dobila sam visoku temperaturu, tresla sam se sva. I sjećam se da iza jedne kino predstave nisam mogla stajati i sakrila sam se iza jednoga platna. Uglavnom **svi smo bili stješteni. I na nas četiri bio je po jedna mladi vojnik, ustaša koji nas je sa puškom čuvao.** Ne znam što nas je imao čuvati kad nismo mogli nigdje izaći? A jedan čovjek koji je sjedio **do mene bio je jedan zubar iz Varaždina koji je rekao ovom momku koji nas je čuvao: Vidiš da je ova djevojka bolesna i ta će bolest i na tebe prijeći. Slušaj, najbolje je ti je dignuti je i odvesti je u bolnicu!**” A on je valjda bio tek mobiliziran i nije još shvaćao zašto je tu, zapravo? Uglavnom, on je prestrašeno gledao i podigao me na ruke, bacio u prva seljačka kola koja su išla i rekao : Vozi te je u bolnicu! **I ta bolest je meni zapravo spasila život!**” ### **Spasio djevojčicu skrivajući je u mrtvačnici!** ![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/wp-content/uploads/2018/01/dr-Dane-Vukovi-C4-87-1-e1517060450313.jpg) dr. Dane Vuković / / Foto: Iz knjige “Hrvatski pravednici” U gospićkoj bolnici, prema kazivanju mr.pham. Eve Akerman ” primio ju je **dr. Dane Vuković** i jedna medicinska sestra koja čim je saznala da je riječ o židovskoj djevojci stala je histerizirati i odbijati joj pomoći”. Dr. Dane Vuković prema pričanju, mr.pham. Akerman “bio je krajnje ljubazan i suosjećajan prema njoj”. Skrivao ju je od ustaša koji bi dolazili u bolnicu i tražili nju i druge Židove. – Jednom su me sakrili u mrtvačnicu. Tri mrtvaca su stavili na mene i tako me spasili – prisjeća se mag.pham. Akerman. Nakon što su se domobrani iz obližnje vojarne počeli povlačiti i na njihovo mjesto dolaziti Talijani mlada Eva Krajanski odlučila je napustiti bolnicu i u tome joj je **pomogao dr. Ante Fulgosi koji joj je napisao otpusno pismo u kojem je stajalo kako je “ona studentica iz Preka na otoku Ugljanu koja studira u Zagrebu i kako se razboljela na putu pa se liječila u gospićkoj bolnici**, te da se sada vraća kući na njegu na otok Ugljan”. – Prije toga ja sam razgovarala sa jednom **gostioničarkom iz Karlobaga koja mi se činila osobom od povjerenja i dogovorila kako da preko nje dođem do otoka Ugljana**. A nekako sam poslala i pismo mojem tada mladiću Đuri Akermanu koji se trebao pobrinuti da spasi svoju obitelj prije toga u Zagrebu, pa smo se nas dvoje ipak našli tako na Ugljanu. Ondje je on pomagao u mjesnoj ljekarni, ali nismo bili za dugo, jer nas je netko od susjeda cinkao karabinjerima – kroz blagi, pomirljivi smješak koji otkriva kako su gđi. Akerman svi putovi ljudske duše poznati i ništa je kod čovjeka ne može iznenaditi, rekla nam je gđa. Eva i nastavila svoju priču: “Otišli smo na razgovor sa karabinjerima koje sam ja uspjela uvjeriti, jer sam metnula jastuk u suknju, kako sam trudna i da imam tetu u Dubrovniku, pa da ću ići kod nje roditi. **Oni su nas otrpemili na brod za Dubrovnik, a moj mladić Đuro i ja sišli smo u Splitu gdje smo ostali živjeti ilegalno.** Ja sam čistila po kućama, davala poduku iz satova harmonike i tako smo zarađivali za kruh. **Kako je u Splitu za nas postalo preopasno, prebacili su nas na otok Brač u Sutivan.** Ondje smo boravili jedno vrijeme u velikoj gladi i neimaštini koju smo dijelili sa svim stanovnicima otoka **dok nas ponovno netko nije špijao i mi smo završili u logoru na Rabu**“. ![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/wp-content/uploads/2018/01/Eva-Akerman-2.jpg) Eva Akerman / Foto: Zrnca mudrosti – **Kada je 1943\. godine Italija kapitulirala samo nekoliko dana prije dolaska Nijemaca na Rab po nas je došla partizanska brodica i sve što je bilo pokretno uspjela je iz logora spasiti i odvesti u partizane. U partizane sam otišla preko Save, dva kilometra dalje od Jasenovca. Ondje sam dočekala i kraj rata i tada nastavila studij. Udala se za svojeg mladića Đuru Akermana, preselila u Zadar i rodila.** Javila sam se dr. Danetu Vukoviću jednim pismom zahvale u kojem sam mu opisala svoj život poslije odlaska iz gospićke bolnice. Nakon rata mr. **Elza Polak moja prijateljica iz Varaždina koja je već za rata imala malu kćerku Jelicu**, danas dr. med. u mirovini, udatu Babić, koja živi u Zagrebu, a koja je inače isto prošla kroz gospićku bolnicu i uz pomoć dr. Fulgosija spasila se **domogavši se Zadra gdje je zahvaljujući zadarskom biskupu** koji ju je za trajanja talijanske okupacije preporučio ljekarniku Androviću u Zadru gdje se ona kao magistra zaposlila, a malu Jelicu upisao je u jedan vrtić. I tako su **njih dvije bile opsrkrbljene kroz cijeli rat**. No, **nas dvije smo predložile dr. Danu Vukovića koji je svoj život stavio u opasnost radi mnogih Židova i radi nas dvije i bio čak i otkriven, da postane uz dr. Antu Folgosija Pravednikom među narodima. Dr. Vuković nije uspio dočekati medalju i Povelju, na žalost je umro, pa je Povelju primila njegova sestra 2003\. godine**, dok sam se ja uspjela sresti još jednom sa dr. Antom Fulgosijem – za kraj je poručila mr.pham. Eva Krajanski Akerman. ### **U Holokaustu je s područja Hrvatske stradalo 75 do 80 posto Židova** **Pozivajući se na autoritete iz historiografije poput prof.dr.sc. Ive Goldsteina i pokojnog Slavka Goldsteina kao i na prof.dr.sc. Tvrtka Jakovinu i prof.dr.sc. Hrvoja Klasnića, mr.sc. Julija Koš je kazala kako je u “Jasenovcu stradalo 18 tisuća Židova. A prije rata, do 1941\. godine u Hrvatskoj je živjelo 24 tisuće Židova od toga njih 11 tisuća samo u Zagrebu. U Holokaustu je s područja Hrvatske stradalo oko 75 do 80 posto Židova.”** – Prema službenom popisu stanovništva danas u Hrvatskoj živi manje od 600 Židova. Prema broju članova 2 židovske zajednice (Židovske općine i Židovske vjerske zajednice Bet Israel) možda sada već ukupno dosta manje od 2000 (visoka smrtnost, negativan prirast), te NEPOZNAT broj onih koji nisu nigdje zavedeni kao Židovi – to je još složenije zbog toga što je zapravo pitanje tko je Židov i prema kojem kriteriju (oboje roditelja, jedan roditelj, netko od baka i djedova….) – zaključila je mr. sc. Koš. ![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/wp-content/uploads/2018/01/Nijemci-u-Splitu-1943-1.jpg) Nijemci u Splitu 1943. ### **Ne zaboraviti na hrvatsko zlo!** **Kako na ovim stranicama nije mjesto ni za kakvu dnevnu politiku, ipak imade u Hrvatskoj danas takvih pojava koje nadilaze “dnevna politikanstva” i svojom nazočnošću u društvu prizivaju “zle duhove prošlosti”. Takvi fenomeni su sasvim sigurno postavljanje spomen ploča od strane branitelja u Jasenovcu i na nekim drugim mjestima sa natpisom “ZA DOM SPREMNI” kao i slične “manje omaške”. Pod ovim je pozdravom u smrt otišlo oko 15 tisuća Roma, više od 80 tisuća Srba, više od 18 tisuća Židova i ostalih pripadnika manjina kao i pripadnika hrvatskog naroda. Svih onih koji se izričito nisu slagali sa ustaškim režimom.** Za razliku od Hrvata, Nijemci u “germanskom duhu, pedatno i odgovorno odrađuju svoju prošlost”. Koliko je to iskreno, to je već “drugi par postola”. Ali, sve dok je Angela Merkel na vlasti “Nijemci će i dalje ustrajno i sistematski odrađivati svoju prošlost”. Kod nas pak se osnivaju razna Povjerenstva i **nema se ili volje ili hrabrosti takvim pokličima kakvi osvanu na raznim spomen pločama niti zakonski niti ljudski odlučno reći: NE! Jednom za svagda. Kome nedostaje hrabrosti neka posudi u knjižnici knjigu: “Kako reći – NE!”** 115 Pravednika među narodima koji dolaze iz Hrvatske znali su reći tu tako jednostavnu i tako tešku riječ na pravom mjestu i u pravo vrijeme. I uz antifašistički pokret osvjetliti obraz cijelom hrvatskom narodu. Ne stoji uzalud na medaljama za Pravednike među narodima ispisana židovska poslovica: “Tko spasi jedan ljudski život, kao da je spasio cijeli svijet”. Imajte to na umu! I ne zaboravite! מי הציל חיי אדם, כאילו הציל את כל העולם (Tko spasi jedan ljudski život, kao da je spasio cijeli svijet), napisano na hebrejskom. *Gordana Igrec* **PROČITAJTE JOŠ:** > [76 GODINA NAKON AUSCHWITZA Pravednici među narodima iz Dalmacije 1\. dio](https://www.morski.hr/76-godina-nakon-auschwitza-pravednici-medu-narodima-iz-dalmacije-1-dio/)