> ## Content Index
> Fetch the complete content index at: https://www.morski.hr/llms.txt
> Use this file to discover other available public pages before exploring further.

# Pokret otoka: Naša baština nije pozornica jeftine zabave
- URL: https://www.morski.hr/pokret-otoka-nasa-bastina-nije-pozornica-jeftine-zabave/
- Published: 2017-07-14T05:30:19.000Z
- Updated: 2017-07-13T21:21:52.000Z
- Author: Jurica Gašpar
- Tags: Elafiti, Pelješac i Korčula, Šibenski arhipelag, Splitsko plovno područje, Zadarski arhipelag, koncesije, pokret otoka, projekt, Brijuni i Kvarner

Akcija ujedinjena u Pokret otoka sažela je probleme za koje drže da muče sve više ljudi uz obalu. Iznijeli su to u dopisu, u kojem slikovito opisuju o čemu se radi, pa ga prenosimo u cijelosti.

***Najbolje da pošalju pare i ostanu doma.***

***Do sad nam nije smetalo, a sad se odjednom pravimo kulturni.***

***Sami smo to tražili.***

***Najlakše rentat garažu ka suho zlato pa ništa ne radit cilu godinu.***

Ima li još? Ajmo izredati sve klasične komentare, pa da smo mirni i da možemo normalno, argumentirano nastaviti dalje, s onima koje takva komunikacija uopće zanima. A o čemu? O Hvaru, o koncesijama, o medijskim načinima izvještavanja o otocima, obali, Dalmatincima, turizmu.

Krenimo redom. Turizam na obali nije novost. Uspješno se razvija(o) desetljećima, prateći svjetske trendove, nekad manje, nekad više uspješno, prilagođavajući se specifičnostima prostora i zajednice. Kao i kod bilo kojeg drugog aspekta razvoja, i on je uglavnom bio neplaniran – strategije turističkog razvoja mlada su pojava, rijetko gdje prisutna, a još rijeđe prakticirana. A **kad se nešto događa bez nekog posebnog dugoročnog plana, znači da se događa i bez neke posebne predodžbe o posljedicama.**To bi značilo da uglavnom nismo predvidjeli gologuze Engleze na jednom od najvećih hrvatskih otočkih trgova, ni fekalije po jednom od najstarijih europskih kazališta. A trebali smo.

Trebali smo mnogo ranije uvidjeti negativnu stranu (masovnog) turizma i apsolutnog podvrgavanja svega turizmu koji smo, mi otočani prije svega, vidjeli kao slamku spasa u vrtlogu nesretnih što povijesnih, što geografskih okolnosti. Bez da brojimo, možemo reći kako su brojne otočke tvornice naprasno propale, a mnoga radna mjesta ovisna o promjenjivim prirodnim okolnostima i/ili uvozu/izvozu, bila su previše nesigurna da ne bismo suviše olako skrenuli u turizam. Naravno da nam se turizam činio kao lak(š)a zarada – **otočke kuće su ionako sve praznije, pa zašto ih ne napuniti barem par mjeseci ljudima koji će nam omogućiti lakšu zimu jednom kad i česte trajektne linije odu skupa s njima?**

I tu je sve krenulo nizbrdo. Pomamili smo se, bilo nam je ugodno u toj novoj ulozi, a onda su stvari izmakle kontroli. I još nismo naučili, a možda nikad ni nećemo, da prednost treba dati kvaliteti, a ne kvantiteti – kako ponude, tako i gostiju. A treba li nas za to kriviti? Zar ne želi svatko od nas više svega u životu? Više novca, više odjeće, više pažnje, putovanja, prijatelja, dana u životu…? Tek što primičemo zrelijoj dobi shvaćamo da je manje više, pa su tako i otočani shvatili. **Preživjeli smo dječje bolesti masovnog turizma, neki s više, neki s manje ožiljaka, ali sada smo spremni za sljedeći korak**.

Spremni smo i napokon javno zazivamo održivi turizam. I ne samo turizam, nego održivi razvoj u svim aspektima otočkog života! Valjda ima istine u onoj “nikad nije kasno” pa vjerujemo da nije kasno ni za promjenu percepcije turističkog razvoja na otocima, na obali, u Dalmaciji. Hvar svojim posljednjim potezom upravo to pokušava. On jasno izražava stav – “**nama je dosta da se naša baština obezvrjeđuje, da se naše ljude ne poštuje, da se naš dom pretvara u pozornicu za jeftinu zabavu**“. Da, sve to smo sami uopće i dozvolili, što konkretnim odlukama i potezima vlasti, što prešućivanjem kritika, što nesudjelovanjem u javnim raspravama. Ali, više nam se ne šuti.

Dozvolite nam zato pravo da ilustriramo pravila ponašanja kojih se prešutno ionako svi otočani, a i ostali građani ove države, pridržavaju. Ako se već ne podrazumijeva da zajednicu u koju dolaziš moraš poštovati kao što bi i svoju, dozvolite da vam to doslovno ilustriramo. Kasnimo s uvođenjem i pridržavanjem pravila jer nam se dugo vremena taj kaos zapravo sviđao, ali napokon smo odrasli i postali svjesni njegovih posljedica – na našu okolinu, na naš identitet, na nas same. **Dozvolite nam zato da vratimo kontrolu nad svojim otocima i ljudima s kojima ih, makar privremeno, dijelimo**.

Jer, otočani su se pokrenuli. Kasnije nego smo trebali, ali nikako prekasno. Više nam nije simpatično da nas se naziva ljenčinama koji par mjeseci rade, a ostatak godine odmaraju. Više nam nije simpatično što se zaboravlja da su naši nonoti i none golim rukama od krša i kamenja gradili polja, domove, obitelji, život i naučili nas preživjeti na komadiću zemlje okruženim morem. Nije nam simpatično kad nas se blati jer želimo naplatiti trud ribara i poljoprivrednika. Da, ima među nama onih koji će i previše naplatiti pojedine usluge, kao što ih ima svugdje, ali zar je njih nekoliko indikator svih nas stotinu i nešto tisuća?! Nije nam simpatično kad nam kažu kako smo sami birali one koji nam sad kroje tako neslavnu sudbinu – jer smo pokazali i na ovim izborima da želimo promjenu! Izabrali smo nebrojeno mnogo nezavisnih vijećnika, načelnika i gradonačelnika. **Želimo bolje, tražimo bolje i napokon se (p)okrećemo prema boljem. Budite nam podrška.**

([Pokret otoka](https://www.otoci.eu/?ref=morski.hr))