PETAR BARANOVIĆ: Simbolika ispruženog prsta
Doplovili su prije neki dan, tko zna po koji put, u naše more. Sasvim slobodno i bez grča, na brodu takvih karakteristika, kakvoga naši ribari u većini slučajeva mogu samo sanjati! Bez obzira što ih je u ovoj godini već dvaput ulovilo u našim vodama… Stigli su momci ribarskim brodom fascinantnih karakteristika, po pravorijeku našeg sudstva, valjda na kupanje! Jedini njihov ustanovljeni grijeh je taj što nisu prijavili boravak i da ne zaboravim, platili boravišne pristojbe.
Nakon što je naša pomorska policija doista profesionalno odradila svoj posao te ih privela u Zadar po treći put ove godine, dogodio se trenutak koji mi je dao motiva da ponovo pišem.
Na rivi su ih ,naravno, po prirodi posla dočekali reporteri i novinari, kamere televizije, s jasnom namjerom da odrade svoj posao i plasiraju vijesti hrvatskoj javnosti! I tad se dogodio ključni trenutak, kad je Talijan bez imalo krzmanja, okrenut u objektive snimatelja i reportera pokazao srednji prst! Portale i novine zatrpali su naslovi u kojima se navodi kako ga je dignuo u zrak hrvatskim medijima… Potpuno krivo!
Dignuo je on srednji prst cijeloj naciji, svim našim građanima, starim i mladim, dignuo ga je i cjelokupnoj postavi s Markova trga, jedinoj koju u ovom slučaju ne žalim! Uputio ga je našim seljacima i ribarima, koji se dave u moru domaće političke nesposobnosti već desetljećima, studentima, radnicima i umirovljenicima! Dignuo ga je i obiteljima koje su izgubile najmilije u domovinskom ratu kada se krvarilo i ginuli za suverenitet ove zemlje!!
Taj suverenitet bio je san generacija, a zadatak moje kojoj pripadam, koja je ostavila najbolje godine u vojničkom čizmama!
Dignuo je talijan prst s punim pravom, jer smo to zaslužili nastavno na sve sramotne poteze rektalnih alpinista iz samog vrha hrvatske politike! Što su sve odradili, trudeći se uvući u dupe najmoćnijih u Briselskoj vrhušci, nismo drugo ni zaslužili!
Začudo, nakon prvog osjećaja ljutnje, osjetio sam prazninu i tugu.. .Ta tuga i osjećaj stida, drže me i danas dok ovo pišem, razmišljajući o komforu odlaska tog istog prst-majstora, nakon sramotnog pravosudnog epiloga, nakon presude po kojoj su dečki ostavili za njih simboličnu novčanu kaznu i odrišili cime put Italije!
Nama kojima su stigle godine, koji smo najbolje godine dali za domovinu, kojima dobri prijatelji iz ratnih dana žive u sjećanjima, a dica nam odlaze u svijet za kruhom,ostaje da i dalje sanjamo suverenu i organiziranu državu. Tko zna, možda je i dočekamo?!
Petar Baranović
PROČITAJTE JOŠ: Talijanski lopovi upravo napuštaju Hrvatsku
* Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala Morski.hr *