PAROBROD TAGLIAMENTO Tri puta torpediran, jednom uplovio u minsko polje
Parobrod Tagliamento je nadasve zanimljive povijesti - triput je torpediran, jednom je ostao bez pramca kada je uplovio u minsko polje, a na njemu su stalno bili ukrcani pomorci iz naših krajeva.
Sve je počelo desetog lipnja 1940. godine kada Italija ulazi u rat. Tagliamento se nalazi u francuskoj luci Port-de-Bouc, pa ga Francuzi, koji su postali neprijatelji, zarobljavaju, a posadu uhićuju.
Odmah je dat na upravljanje francuskoj kompaniji Messageries Maritimes. No, uskoro se Francuska predala, pa je 16. srpnja 1940. posada oslobođena i brod je vraćen vlasniku. Uskoro je brod rekviriran od Regio Marine te počinje prevoziti trupe i ratni materijal, uključujući i konje, iz talijanskih luka prema Albaniji.
Devetnaestog srpnja 1941. godine u plovidbi Pirej – Candia (Heraklion) uplovljava u minsko polje koje je postavila britanska podmornica te ostaje bez pramca. Asistira joj torpiljarka Lupo izgrađena u Rijeci kojom zapovjeda F. Mimbelli, podrijetlom iz Orebića.
O mjestu popravka nema podataka, ali od 1942. do kraja 1943. godine u najmu je njemačkog Luftwaffea! Šestog lipnja 1942. godine na brodu umire ložač Giovanni Bacillo (otac Luigi) s otoka Silbe, a kao uzrok navodi se – bolest nastala zbog ratnih posljedica.
Nakon toga brod počinje ploviti prema luci Bastia na Korzici: 12. ožujka 1943. francuska podmornica Casablanca ispaljuje prema konvoju u kojem se nalazi Tagliamento čak četiri torpeda. Sva četiri promašuju i eksplodiraju na obližnjoj plaži.
Niti mjesec dana kasnije, osmog travnja 1943., britanska podmornica HMS Trident također ispaljuje četiri torpeda prema parobrodu i sva četiri promašuju, jer je brod bio prazan i imao vrlo mali gaz.
No, sreća ne može trajati vječno: 14. (ili 16.) travnja 1943. parobrod Tagliamento počinje ukrcavati u luci Livorno teret vozila za Olbiju. Ukrcaj, koji je uključivao i 273 tone mitraljeza, dovršen je 17. travnja. U 11 sati 21. travnja Tagliamento isplovljava iz Livorna za luku La Maddalena, u konvoju u kojem su talijanski brod Ercole i francuski Ste. Marguerite.
Potjera za konvojem
Na parobrodu su, uz 48 civilnih članova posade i 72 vojnika, postoji i mogućnost da je bio ukrcan i nepoznat broj poslužitelja-protuavionaca, a prevozio je opskrbu za talijanske i njemačke trupe, pogotovo vozila i municije pod zapovjedništvom kap. Maria Miranija iz Milja (Muggia).
Pet minuta nakon ponoći 22. travnja konvoj je otkrila britanska podmornica HMS Saracen, unatoč jakoj kiši, s udaljenosti od 1.830 metara. Brodovi su plovili brzinom od samo sedam čvorova, HMS Saracen se pripremao za napad, kada je zamijetio da prema njemu plovi Cattaro te je zaronio.
Kada se Lumby uvjerio da nije otkriven, već je Cattaro samo napravio krug oko konvoja, podmornica je izronila i krenula u potjeru za konvojem. Lumby je naredio ispaljivanje tri torpeda s udaljenosti od 1830 metara prema drugom brodu u konvoju, a to je bio Tagliamento.
Dva torpeda su prošla ispod trupa, a treći je prošao ispred pramca. Napad je ponovljen četiri minute kasnije s nova tri torpeda s udaljenosti od 1100 metara. Prvi je prošao pred pramcem, drugi je pogodio Tagliamento u skladište iza dimnjaka.
Eksplozija je aktivirala municiju u teretu – eksplozija je bila toliko jaka da je izbacila zapovjednički most, preko podmornice koja je uronjavala, u more. Lumby je zapisao u brodskom dnevniku da je samo srećom izbjegao da bude oštećen kišom krhotina. Napad se dogodio južno od otoka Pianosa.
Cattaro je izbacio šest dubinskih bombi – predaleko da bi oštetile podmornicu, a nakon toga je konvoj nastavio prema svom cilju bez zaustavljanja i pokušaja spašavanja preživjelih iako je malo vjerojatno da je netko preživio.
Cijeli članak pročitajte OVDJE.
Danilo Prestint