Ovo je popis hrvatskih putnika na Titaniku
Titanik su smatrali nepotopivim, no opet, nakon udarca u ledenu santu, potonuo je na svom prvom putovanju preko Atlantika na relaciji Southhampton – New York, gdje nikad nije stigao. Na Titaniku je bilo i 30 Hrvata. Riječ je bila većinom o zemljoradnicima između 17 i 38 godina.
Kad je 10. travnja 1912. isplovio na svoju prvu plovidbu, bio je najveći brod ikada stavljen u službu, drugi od triju brodova tzv. olimpijske klase prekooceanskih brodova koje je naručila tvrtka White Star Line.
Od 2 224 putnikâ i članova posade, među kojima su bili neki od najimućnijih ljudi svijeta, brod je prevozio i brojne iseljenike iz svih europskih zemalja koji su svoju sreću i bolji život htjeli potražiti u Novom svijetu.
Među njima je bilo i tridesetero Hrvata (muškaraca i ženâ), većinom zemljoradnika, u najboljoj životnoj dobi (od 17 do 38 godina). Spašena su samo dva muškarca i jedna žena, a nasljednicima stradalih isplaćena je odšteta od kompanije White Star Line te pomoć iz raznih fondova.
Jedina preživjela putnica iz Hrvatske, Mara Osman-Banski, koja je u vrijeme tragedije imala 31 godinu, svoj je život nakon potonuća broda koji ju je trebao odvesti suprugu, nastavila u Americi gdje je i umrla 1930.
Dvojica preživjelih muških putnika svoj san o boljoj budućnosti ipak nisu uspjela ostvariti ostvariti u Americi. Ivan Jalševac iz Topolovca kraj Siska tako se u domovinu vratio nakon samo četiri tjedna, dok se Nikola Lulić s Konjskog Brda (općina Perušić u Lici) na povratak odlučio nakon Prvog svjetskog rata.
U Hrvatskom državnom arhivu, u fondu Zemaljska vlada, Odjel za unutarnje poslove, čuva se opširni predmet s odštetnim zahtjevima obitelji stradalih putnikâ.
Povodom stote obljetnice potonuća, 2012. godine, u Hrvatskom državnom arhivu priređena je izložba Hrvati na Titaniku na koju se ovom prigodom podsjećamo plakatom koji donosi imena svih tridesetero putnikâ, njihovu dob, zavičajnost, zanimanje i status (spašen/stradao).
D.G.
PROČITAJTE JOŠ: