> ## Content Index > Fetch the complete content index at: https://www.morski.hr/llms.txt > Use this file to discover other available public pages before exploring further. # Od jedne do pet kanti: Zašto komunalni sustav gubi bitku s modernim životom? - URL: https://www.morski.hr/od-jedne-do-pet-kanti-zasto-komunalni-sustav-gubi-bitku-s-modernim-zivotom/ - Published: 2026-09-03T14:30:00.000Z - Updated: 2026-09-03T15:01:43.000Z - Author: Jurica Gašpar - Tags: Ekologija, Rijeka, smeće, otpad **Od jedne kante koju je Čistoća čistila dva puta tjedno došlo se do pet kanti koje se čiste svakodnevno. Bez obzira na uzrok pojedinog povećanja, takva promjena zahtijeva da komunalni sustav prati sadašnji način života, a ne samo postojeće administrativne obrasce.** ### Industrijalizacija i naslijeđeni odnos prema onečišćenju Rijeka je primjer prostora u kojem su industrijalizacija, luka, rafinerija, brodogradnja i drugi industrijski pogoni desetljećima bili povezani s razvojem grada. Industrijska povijest Rijeke prikazana je i kao povijest dugotrajnog utjecaja na okoliš. Rafinerija je osnovana 1882., a industrijski razvoj odvijao se uz obalu. U razdobljima kada ekološki propisi i sustavi pročišćavanja nisu postojali, izravno ispuštanje otpada u more bilo je dio tadašnje prakse. *Važno je pritom razlikovati razumijevanje povijesnog konteksta od opravdavanja posljedica*. Cilj nije osuditi prošlost iz današnje perspektive, nego razumjeti *kako su nastali obrasci čije posljedice postoje i danas.* Sedimenti riječke luke, prema priloženom pregledu, čuvaju tragove dugotrajnog nakupljanja onečišćujućih tvari. Povijest tako nije samo arhivska činjenica; njezine se posljedice mogu pratiti u okolišu. ### Država, propisi i provedba Suvremeno društvo raspolaže zakonima, uredbama, pravilnicima i službama koje ranije nisu postojale. Međutim, problem nastaje kada propisi ne prate stvarni život ili kada postojeća pravila nisu dovoljno učinkovito provedena. *Tada nastaje stanje u kojem nitko formalno nije odgovoran za činjenicu da se problem ponavlja, iako je posljedica vidljiva.* Odgovornost zato ne može završiti donošenjem propisa. Pravilo mora biti jasno, osoba mora biti upoznata s njim, mora znati što se događa ako ga krši, *a institucija mora imati sposobnost provedbe*. U protivnom se demokratski sustav svodi na formalno postojanje pravila bez stvarne promjene ponašanja. Moje iskustvo vođenja zajednice od oko 2.000 ljudi, različitih razina obrazovanja, pokazuje da razina obrazovanja sama po sebi nije dovoljna prepreka za prihvaćanje pravila. Kada su pravila objedinjena i kada je jasno da njihovo kršenje može imati konkretne posljedice, ljudi se mogu naučiti novom načinu postupanja u kratkom vremenu. *Iz toga proizlazi zaključak da je za promjenu ponašanja važna kombinacija jasnog pravila, upoznatosti s pravilom i provedive odgovornosti.* ### Obrazovanje, mentalitet i odgovornost Način postupanja prema otpadu povezan je s mentalitetom, obrazovanjem i iskustvom pojedinca, ali ni jedan od tih elemenata ne treba promatrati izolirano. Obrazovanje može razvijati svijest o odgovornosti, ali svakodnevno ponašanje oblikuju i pravila koja društvo postavlja. *Ako je kršenje pravila bez posljedica*, poruka je da pravilo nije obvezujuće. ***Ako je pravilo jasno i dosljedno se provodi, ponašanje se može mijenjati.*** Problem se dodatno produbljuje kada se odgovornost prema zajednici zamijeni naglaskom na osobni status i potrošnju. *Taj je odnos opisan kroz pitanje što posjedujemo i kako izgledamo u odnosu na to kako se ponašamo. Takav odnos prema društvu otežava razvoj kulture u kojoj je zajednički prostor jednako važan kao privatni prostor.* ### **Otpad i odgovornost sustava** Otpad koji ostaje na ulici ne može se objasniti samo ponašanjem pojedinca. Postoji odgovornost građanina da otpad odloži na predviđeno mjesto, ali postoji i odgovornost sustava da ***osigura pravila, infrastrukturu, nadzor i provedbu.*** Kada se bilo koji od tih elemenata zanemari, problem se prenosi na druge dijelove sustava. Zato je potrebno napustiti pristup u kojem se reagira tek kada se problem pojavi. *Sustav mora pratiti sadašnji život i promjene u količini i načinu nastanka otpada. Ako se količina otpada povećava, povećava se i potreba za organizacijom njegova prikupljanja, nadzorom prostora i jasnim pravilima ponašanja*. Institucije moraju djelovati prije nego što problem postane trajno stanje*.* ### **Što znači da država kaže „dosta“?** Poziv državi da kaže „dosta“ ne znači poziv na proizvoljno kažnjavanje, *nego na jasno postavljanje granica i dosljednu provedbu postojećih pravila.* Ako su pravila poznata, odgovornost određena, a posljedice stvarne, *moguće je mijenjati ponašanje*. ***Ako se istodobno odgovornost stalno prebacuje između pojedinca, komunalnih službi i države, problem ostaje bez stvarnog rješenja.*** *Sustav treba djelovati kapilarno: od zakona i pravilnika do institucije, službenika i svakodnevne situacije na ulici. Tek tada pravilo prestaje biti samo tekst na papiru i postaje dio svakodnevnog ponašanja. To je jedini način da se odnos prema otpadu počne mijenjati trajno.* ### **Zaključak** Problem otpada nije samo pitanje komunalne čistoće. On je pitanje kulture, odgovornosti i sposobnosti institucija da prate društvene promjene. Industrijalizacija je pokazala kako razvoj može stvoriti dugotrajne posljedice ako okoliš nije uključen u sustav odgovornosti. Današnje društvo ima više znanja i više propisa, ali time odgovornost nije nestala. *Naprotiv, veća mogućnost djelovanja znači i veću odgovornost za provedbu.* Ne treba umetati dodatna objašnjenja ondje gdje su činjenice jasne. ***Potrebno je jasno reći što je problem, tko je odgovoran i što treba učiniti.*** ***Građanin treba odložiti otpad na predviđeno mjesto. Komunalni sustav treba osigurati učinkovito prikupljanje. Država treba donijeti i provoditi pravila koja odgovaraju stvarnom životu. Obrazovanje treba razvijati odgovornost, a institucije moraju pokazati da pravila vrijede jednako za sve.*** Ako se želi promjena, nije dovoljno konstatirati da problem postoji. Potrebno je da sustav počne djelovati jasno, dosljedno i kapilarno. Tek tada zajednički prostor može ponovno postati ono što bi trebao biti***: prostor za koji je odgovoran svaki njegov korisnik***. Milo Miklaušić, kap.