Novim Zakonom sunčane elektrane moći će se stavljati na jezera, ribnjake, solane, odlagališta otpada...

Vlada je protekli tjedan donijela prijedlog iznimno bitnih ali i kontroverznih izmjena Zakona o prostornom uređenju koje se, između ostalog, tiču ispunjavanja preduvjeta za širu primjenu sunčeve energije.

Zakon je pušten u javnu raspravu u studenom prošle godine od strane Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPUGDI) i prikupio je čak 490 primjedbi, a mnogi su u javnoj raspravi naglašavali da umjesto da će pridonijeti rješavanju problema u prostoru, doprinijet će njegovoj daljnjoj devastaciji.

Prijedlogom se nastoje osigurati preduvjeti za širenje područja na kojem je dozvoljeno postavljanje sunčanih elektrana te pojednostaviti procedure vezane uz dobivanje svih potrebnih dozvola za njihovo postavljanje. Zakon se, između ostalog, fokusira na ključna pitanja poput osiguravanja površina za izgradnju sunčanih i agrosunčanih elektrana te omogućavanjem istraživanja ugljikovodika i geotermalne vode te skladištenja ugljikovodika, prenosi Energetika.

Zakon prvi puta definira agrosunčane elektrane kao posebnu vrstu sunčanih elektrana. Agrosunčane elektrane su one koje se postavljaju na poljoprivrednim površinama i omogućavaju kombinirano korištenje zemljišta s ciljem poljoprivredne proizvodnje i proizvodnje električne energije iz sunčeve energije. Na taj način se ostvaruju ciljevi razvoja poljoprivredne djelatnosti, uz zadržavanje namjene poljoprivrednog zemljišta. Uvodi se i pojam geotermalnih bušotina za poljoprivredne i industrijske svrhe - farme, staklenici, akvakultura.

Prijedlogom ovog Zakona površine za gradnju sunčanih elektrana obuhvaćaju one već označene u prostornim planovima, kao i površine gospodarske i poslovne namjene (I i K), poljoprivredna tla u blizini gospodarskih i poslovnih zona označena kao P3, vodne površine kao što su jezera i ribnjaci, odlagališta otpada, eksploatacijska polja mineralnih sirovina i morske soli te unutar građevinskih čestica postojećih infrastrukturnih i vodnih građevina.

Površine za gradnju agrosunčanih elektrana su poljoprivredne površine na kojima se, uz uspostavu trajnih nasada ili u sklopu farmi, staklenika i plastenika, postižu ciljevi razvoja poljoprivredne djelatnosti, dok su za gradnju geotermalnih bušotina za poljoprivredne i industrijske svrhe one na kojima je moguće izgraditi geotermalnu bušotinu s pripadajućim postrojenjem za vlastite potrebe poljoprivrednih kompleksa, uzgajališta u akvakulturi i industrijskih građevina.

Prijedlog ima caku kad je riječ o uvjetima priključenja, koja, čini se, dozvoljava različito tumačenje a u svakom slučaju zahtijeva izmjenu Pravilnika o obveznom sadržaju idejnog projekta.

Tamo gdje lokacijsku dozvolu izdaje Ministarstvo propisan je rok javnim tijelima (npr. HEP-u) od 30 dana za djelovanje na zatraženo očitovanje na idejni projekt tj. utvrđivanje posebnih uvjeta priključenja. Ako javnopravno tijelo ne dostavi očitovanje da je idejni projekt napravljen kako valja, odnosno ne dostavi posebne uvjete priključenja, smatra se da je projekt OK tj da „su posebni uvjeti izdani i postrojenje se može priključiti na infrastrukturu“, stoji u čl. 139 c. HEP neće moći za to zatraženo očitovanje tražiti plaćanje predujma troškova za utvrđivanje posebnih uvjeta priključenja, niti za izradu eleborata.

Međutim, već u sljedećem članku 139.d ima caka. Nakon isteka roka od 30 dana, a HEP se ne očituje oko zatraženih posebnih uvjeta priključenja, nakon osam dana od isteka roka ministarstvo poziva stranke na „uvid u spis predmeta lokacijske dozvole“ – dakle - ne izdaju investitoru dozvolu. Ako projekt ne valja, Ministarstvo će investitorima davati „primjereni rok“ da isprave idejni projekt, a ako ga se investitor ne bude držao odbit će mu izdavanje lokacijske dozvole. Ako investitor dopuni posebne uvjete priključenja kako je HEP tražio, opet teče Ministastsvu rok od 8 dana da ponovo zatraži očitovanje od HEP-a, koji ima rok od 30 dana da odluči o uvjetima priključenja. Ako ga HEP opet odbije, protiv rješenja HEP-a podnositelj ima pravo žalbe tj., pokretanja upravnog spora ako je rješenje donijelo tijelo državne uprave.

Važenje lokacijske dozvole je 4 godine za zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za barem jednu fazu gradnje, a ako dozvolu izdaje Ministarstvo rok je šest godina. Postupci izmjene prostornih planova započeti po starim zakonima po njima će se i dovršavati, piše portal Energetika.

I.G.