NJEGOVANJE TRADICIJE Procesija „Za Križen“

HVAR – Zakoračili smo u Veliki tjedan, koji prethodi Uskrsu, kada posebno obilježavamo Sveto trodnevlje: Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu. Po Dalmaciji su uobičajene brojne procesije što svečano obilježavaju događaje koji se svetkuju. Jedna se ipak ističe – hvarska procesija „Za križen“. Naziv je to za tradicionalnu noćnu procesiju koja se već pet stoljeća svakog Velikog četvrtka organizira na središnjem dijelu otoka Hvara.

Ove godine zbog pandemije koronavirusa u cijelom svijetu odgođeni su mnogi vjernički obredi Velikog trodnevlja, pa i same proslave Uskrsa. Ipak, jedna procesija će se održati! Upravo ona na Hvaru, koja već pet stoljeća prkosi svim pošastima, ratovima i nedaćama. U procesiji koja okuplja tisuće vjernika na svom 25 kilometara dugom putu, ove će godine hodati tek nekoliko ljudi iz svakoga mjesta, predvođenih križonošom, pišu iz Etnografskog muzeja u Splitu.

Najpoznatija i jedinstvena po svom pasionskom, noćnom i ophodnom te pučkom karakteru, hvarska procesija „Za križen“ 2009. godine uvrštena je na reprezentativnu UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske kulturne baštine.

Nastanak procesije veže se uz sveti križića koji se od 1510. čuva u hvarskoj katedrali sv. Stjepana. U vrijeme nemira između pučana i plemića križić je prokrvario: na Hvaru od tada počinje intenzivno štovanje križa, a najvjerojatnije datira i procesija, o kojoj je prvi pisani zapis iz 1658. godine.

U organizaciji procesije ne sudjeluje službena crkva, nego sami mještani-vjernici. Nekada su ih organizirale bratovštine iz čijih redova bi se birale i križonoše.

Glavna obilježja i tijek procesije

Procesija kreće u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak (u smjeru kazaljke na satu), povezujući šest mjesta otoka: Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrbosku. Procesija je zapravo ‘laička’ pokornička pobožnost, ne vodi je župnik ili svećenik, nego oni u pravilu povorke dočekuju u svojim crkvama, kao i u povratku na Veliki petak ujutro.

Iz župnih crkava navedenih mjesta istovremeno kreću procesije oko 22 sata. Na čelu povorke je križonoša koji nosi križ prekriven crnim prozirnim velom, u znak zahvalnosti i molbe. Križonoša cijelu noć nosi križ iz svoje matične župe kroz okolna mjesta na svojevrsnom križnom putu, da bi se u zoru s križem svečano vratio opet u svoju matičnu crkvu, mjesto polaska procesije. Župnik u svakoj od crkava blagoslivlja križonošu i ohrabruje ga, a pjevači otpjevaju Gospin plač te se nastavlja hod.

Posebna je čast biti križonoša, iako nije nimalo lako, jer križevi teže i do 18 kilograma. Križonoša ima i pratnju, obično su to dva pratitelja sa svijećnjacima (kandelirima), do 12 nosača teških voštanih svijeća (toraca), 8 i više nosača svečanih fenjera (ferala) i pratitelj križonoše koji brine za njegovu sigurnost na putu (batištrade).

Okosnica procesije je pjevanje starih pučkih napjeva „gospina plača“, kojega izvode pjevači kantaduri, dvojica glavnih pjevača Gospina plača i još 3 do 4 pjevača koji pjevaju (“odgovaraju”) na točno određenim mjestima odnosno stacijama.

Iza križonoše kreću se članovi bratovštine u bijelim bratimskim tunikama, a iza njih idu ostali vjernici, hodočasnici. Procesija se zaustavlja u svakom od 6 mjesta i u župnoj crkvi se odvija vjerski obred. Cilj je procesije posjet Božjem grobu koji se nalazi na oltarima svih župnih crkava u krugu. Svaka župa kiti crkvu i oltar na svoj način i ima svoje specifičnosti.

Spomenut ćemo po mnogočemu posebnu jelšansku procesiju. Prije svega po broju hodočasnika, a onda i po tomu što križonoša, nakon noći tijekom koje bos nosi teški križ, pretrči posljednjih 50 metara. Na kraju puta dočeka ga svećenik pred kojega polaže križ. Tradicionalno, križonošu i procesiju na jelšanskoj rivi dočekuje na tisuće ljudi i taj trenutak je posebno emotivan. Ove godine sve se mijenja, osim vjere i požrtvovnosti križonoše, koji je usprkos svemu odlučio krenuti na svoj put.

Kako kaže ovogodišnji jelšanski križonoša: Idemo ja i najuža pratnja, svega nekoliko ljudi. Puk će morati ostati doma, a moj križ zbog toga ima dodatnu težinu. Teško će biti, no križ mora ići, to je naš hod za križen, a ovaj će se pamtiti i ući u povijest.

Podsjetit ćemo se i na najteže godine u povijesti procesije za križom. Ratne godine 1943. talijanski okupatori dopustili su samo križonoši i njih desetak da se priključe procesiji, a godinu kasnije (1944.) zbog bombardiranja procesija se nije održala. No, gotovo 3000 Hvarana koji su se našli u zbjegu u El Shattu, održali su tamo procesiju i tako sačuvali tradiciju.

Kako stvari stoje, hvarski vjernici kao i oni diljem svijeta ovogodišnju procesiju moći će pratiti samo putem interneta. Tako je i u posebnim okolnostima, procesija „Za križen“ ipak našla svoj put do srca vjernika, napominju u splitskom Etnografskom muzeju.

Sva crkvena događanja tijekom Velikog tjedna i sama proslava Uskrsa, kad se inače okupljaju milijuni ljudi u čitavom svijetu, odvijat će se bez vjernika.

Svijet ne pamti Uskrs kakav će biti 2020.!

D.G.

PROČITAJTE JOŠ:

HVAR Procesija “Za križen”, najveći vjerski događaj kojeg je zaštitio UNESCO