Manje od 10 ih živi na otoku a po 'spizu' ode jedan za sve

Najmlađem je 65, najstarijem 90, a ukupno ih je niti 10. To su stalni stanovnici otočića Ošljaka. Cijeli krug oko tog najmanjeg naseljenog otoka u Hrvatskoj možete pješice napraviti za 20-ak minuta.

Ljeti imaju tek jedan restoran, a i on je sad, u listopadu, zatvoren. No lokalci baš sada guštaju. Ondje nema trgovina, pošte niti kanalizacije. U "spizu" ide jedan stanovnik za cijelo mjesto u obližnje Preko.

Idilu otoka Ošljaka održava i gospodin Boris Malec. On svako jutro, osobito ljeti, usisava svoj otok. Cijeli je radni vijek proveo u Zagrebu. No u mirovini se vratio na svoj "škoj" i sada radi kao komunalni djelatnik na četiri sata. Nakon uređivanja Ošljaka, gospodin Malec obično kreće u "spizu" za cijeli otok u obližnje Preko. Na popisu narudžbi je najčešće „štruca” kruha, ali ima i drugih potrepština.

Obično ide sam u trgovinu na susjedni Ugljan. Ponekad mu se pridruži i poneki sumještanin. Malec se s gospodinom Dragom Valčićem zna se od najranije dobi. I dok tako zajedno idu, često krate put zgodama iz djetinjstva.

Nakon kupovine došlo je i vrijeme ručka. Sprema se za cijeli otok, jer ih je tek 10-ak sada tamo, a zimi još i manje.

- Nahranim, nema kome se ne da - kazao je za emisiju More Valter Valčić iz Osijeka.

Otočki kafić je obična klupica. Gospodin Denis Valčić kuha dobru kavu, ali još bolje sprema morskog psa, krokodila pa i klokana. Naime, život je proveo u Australiji kao poznati chef.

- Ugostiteljsku školu u Dubrovniku završio sam 1966. godine. Onda sam išao usavršiti engleski, godinu dana kod rođaka u Sidney. I onda se od godinu dana to stvorilo na više od 50 - prisjeća se Valčić.

Plaže u Australiji, kaže, ograđene su žicom, a kupati se moraš između dvije žute zastavice. Priznaje da ga je i tada bilo strah, jer što ako morski pas probije žicu.

Draže su mu ipak plaže u Hrvatskoj i morski pas namakan u octu.

- Pošto je on malo jaki, mora biti malo vinskog octa samo da dade pikantnosti i da ublaži njegov miris. Krokodil je, može se reći, kao piletina, a klokan je kao svinjetina - objasnio se Denis Valčić.

I na Ošljaku je bilo, čini se, opasnih "beštija." Boris Malec ispričao je kako ga je magarac napao kada je imao četiri godine. Dao mu je kruha i masti, ali je magarac bio malo divlji. Srećom se tu našla, sada već pokojna Jelica, koja mu je spasila život.

U njihovim desetljećima života, ako se neko zlo i dogodi, uglas će: "moglo je i svršit gore".

A.B.