> ## Content Index
> Fetch the complete content index at: https://www.morski.hr/llms.txt
> Use this file to discover other available public pages before exploring further.

# KAPETAN MIKLAUŠIĆ RASTAVIO ŠEFA SIGURNOSTI PLOVIDBE: "Siniša Orlić javnosti prodaje opasnu iluziju sigurnosti na moru!"
- URL: https://www.morski.hr/kapetan-miklausic-rastavio-sefa-sigurnosti-plovidbe-sinisa-orlic-javnosti-prodaje-opasnu-iluziju-sigurnosti-na-moru/
- Published: 2026-08-23T11:40:10.000Z
- Updated: 2026-08-23T11:40:10.000Z
- Author: Jurica Gašpar
- Tags: Sigurnost plovidbe, Ministarstvo mora, Lučke kapetanije

**Šef Uprave sigurnosti plovidbe Siniša Orlić opet je, ovaj put u** [**središnjem Dnevniku HRT-a**](https://www.morski.hr/statisticar-u-ministarstvu-pod-krinkom-kapetana-dok-ljudi-ginu-sef-sigurnosti-plovidbe-lose-stanje-na-moru-pakira-u-pozitivne-brojke/)**, ponovio poznatu formulu: *promet na moru raste, broj pomorskih nesreća i intervencija pada*, dakle sustav funkcionira.** 

Prije dvadesetak godina bilježilo se oko 1.200 nesreća i hitnih prijevoza bolesnika godišnje, danas je taj broj prepolovljen, na 600 do 700\. *Poruka je umirujuća, ponavlja se iz godine u godinu*, a upravo ta ustaljenost trebala bi izazvati oprez, a ne udobnost.**

Problem s ovom argumentacijom nije u tome što je broj netočan. Problem je u tome što jedan povoljan trend, izvučen iz konteksta, zamjenjuje cjelovitu sliku sigurnosti. 

Pad broja intervencija sam po sebi ***ne dokazuje da sustav dobro funkcionira***, jednako kao što rast prometa sam po sebi ne dokazuje da je sustav preopterećen. 

Oba podatka postaju smislena tek kada se stave uz treću i najvažniju kategoriju informacija koja u javnim nastupima gotovo sustavno izostaje: ***koliko je ljudi poginulo ili teško ozlijeđeno, koliko je vremena proteklo od poziva u pomoć do dolaska spasilačke ekipe, i koliko je plovila i posada Lučkih kapetanija stvarno, u svakom trenutku, operativno.***

### Brojka bez konteksta nije dokaz

Hrvatska danas u evidenciji ima oko 210.000 rekreativnih plovila, uz sezonski priljev desetaka tisuća stranih brodica, čartersku flotu i stotine izletničkih brodova. Prema Orlićevim vlastitim navodima, broj uplovljavanja i isplovljavanja u hrvatskim lukama premašuje 700.000 godišnje, a u toj brojci nisu ni uračunate privatne jahte i manje brodice. *Ako se u takvom okruženju broj intervencija smanjio*, to je vijest koju treba pozdraviti, ali ne i statistiku koja sama sebe objašnjava. *Šezdesetak intervencija danas nije usporedivo sa šezdesetak intervencija prije dva desetljeća, jer se u međuvremenu promijenila gustoća prometa, struktura korisnika mora i intenzitet nautičke sezone*. 

Usporedba dvaju brojeva bez tog konteksta djeluje uvjerljivo na televiziji, ali malo govori o stvarnom kapacitetu sustava.

Ovdje treba biti pošten i prema drugoj strani: dugoročni pad broja nesreća uz istodobni rast prometa nije zanemariv podatak i ne smije se olako odbaciti kao puki PR. 

Moguće je da dio pada doista odražava bolju opremljenost, iskustvo posada ili učinkovitiju prevenciju. **No upravo zato teret dokaza treba biti na onima koji tvrde da je sustav siguran**, ne na javnosti koja tu tvrdnju treba prihvatiti na vjeru. 

Sama državna inspekcijska akcija „Sigurna plovidba 2026.“ provela je 382 pregleda i utvrdila 182 povrede propisa, ***gotovo jednu povredu na svaka dva pregleda***. 

*Taj podatak ne dokazuje da je more nesigurno, ali svakako pokazuje da slika koja se prezentira javnosti nije onako uredna kao krivulja s dva broja na njoj.*

### Prevencija i spašavanje nisu isto

Bitna razlika koja u ovakvim nastupima gotovo nikad ne dolazi do izražaja jest ona između preventivnog nadzora i spašavanja nakon što se nesreća već dogodila. ***Ako prekršitelj nije otkriven, to ne znači da ga nema***. 

*Ako se nesreća nije dogodila, to ne znači automatski da je nadzor bio dobar.* 

A kada do nesreće dođe, kao u nedavnoj tragediji u Splitskim vratima u kojoj su poginule četiri osobe, nije dovoljno pozivati se na to da je riječ o izoliranom slučaju dok se čeka završetak istrage. 

*Legitimno je pitati jesu li institucije prije nesreće učinile sve što su mogle*, jednako koliko je legitimno strpljivo čekati nalaze DORH-a i Agencije za istraživanje pomorskih nesreća.**

Zabrinjava i to što se u javnim nastupima svakodnevni nadzor Jadrana pripisuje zajedničkim posadama Lučke kapetanije i pomorske policije, *dok je stvarnost, prema dostupnim svjedočanstvima iz samog sustava, da su pomorska policija i obalna straža na moru prisutnije upravo zbog manjka kadra i odlaska iskusnih djelatnika iz Lučkih kapetanija.* 

Ako je to točno, riječ je o razlici koja nije kozmetička: sustav se oslanja na kapacitete koji nisu njegovi vlastiti, *a to se ne spominje kada se sigurnost predstavlja kao rezultat vlastite učinkovitosti*. 

Vrijedi pritom odati priznanje i pomorskoj policiji, obalnoj straži, Hrvatskoj ratnoj mornarici, HGSS-u te privatnim službama spašavanja i **nautičarima, ribarima koji nesebično pomažu unesrećenima** *, jer upravo njihov trud dijelom nadomješta ono što bi sustav Lučkih kapetanija trebao pokrivati sam.*

### Odgovornost se ne smije prebacivati

Poseban problem predstavlja poziv turističkim zajednicama, kampovima i lokalnoj samoupravi da preuzmu veću ulogu u prevenciji. Edukacija na terenu svakako može pomoći*, no osnovna odgovornost za sigurnost plovidbe ostaje na državnom sustavu koji je za to zakonski nadležan*. 

Manjak kapaciteta državnih službi *ne može se nadomjestiti plakatima* u kampovima, pogotovo kada se paralelno saznaje da tri nova broda za Lučke kapetanije, isporučena iz šibenskog brodogradilišta, dugo nisu preuzeta, ili da je posadi jednog potpuno funkcionalnog broda u Splitu uskraćeno isplovljavanje. 

Takvi podaci, ako se **pokažu točnima**, teže je pomiriti s porukom da sustav ima sve što mu treba ***osim šire društvene suradnje***.

Najavljena reforma ispita za voditelje brodica, s obveznom praktičnom obukom i modernizacijom ispitnog sustava, korak je koji zaslužuje podršku. No stroži ispiti i veće kazne za nautičare *ne mogu zamijeniti funkcionalan sustav nadzora i spašavanja*. 

Tražiti odgovornije građane ima smisla samo ***ako država istodobno raspolaže dovoljnim brojem ljudi, plovila i kapaciteta za stvarnu kontrolu i brzu intervenciju***. 

*Reforma koja teret dodatno prebacuje na korisnike mora, a šuti o vlastitim kadrovskim i operativnim manjkavostima, rizik je da postane još jedna mjera koja dobro zvuči, a malo mijenja.*

**Što bi trebalo objaviti umjesto jedne brojke**

Sigurnost na moru ne dokazuje se priopćenjem, nego kapacitetom, a kapacitet se ne može svesti na jedan pad broja intervencija koji se svake godine ponavlja u istom obliku. 

Javnosti bi trebalo redovito objavljivati broj plovila po godinama i onih koji stvarno sudjeluju u sezonskom prometu, broj nesreća prema težini, broj poginulih i teško ozlijeđenih, prosječno i najduže vrijeme od poziva do dolaska pomoći, broj stvarno operativnih plovila i posada Lučkih kapetanija, područje koje pojedina kapetanija realno pokriva te broj ozbiljnih slučajeva u kojima je sustav zakasnio s reakcijom. 

Tek uz taj skup podataka moglo bi se ozbiljno raspravljati o tome je li Hrvatska doista „sigurna zemlja*“, ili je to samo rečenica koja se dobro uklapa u petnaest sekundi televizijskog priloga* PR.

Statistika može pokazati trend. Ne može sama po sebi pokazati je li sustav sposoban spasiti čovjeka u trenutku kada mu je pomoć najpotrebnija. 

*Dok se ta razlika ne prizna javno, i dok se dobre brojke nastavljaju koristiti kao zamjena za neugodna pitanja o kadrovima, opremi i odgovornosti, svaka nova tragedija na moru bit će dočekana istom rečenicom o padu intervencija — a rečenica, koliko god statistički točna bila, nikome neće vratiti izgubljeni život.*

*Na kraju, poštovani gospodine Orlić, molim Vas da jasno razlikujete dvije funkcije:* 

- **kapetan* obavlja upravnu dužnost,*
- **zapovjednik* nositelj operativne funkcije na plovilu/ brodu...*

*Navedena razlika nije tek terminološke naravi, već predstavlja temelj za razumijevanje podjele nadležnosti, odgovornosti i procesa donošenja odluka, osobito i u kriznim i izvanrednim situacijama. Jednako je važna i u kontekstu novih obrazovnih i školskih programa.*

Milo Miklaušić, kap.