> ## Content Index
> Fetch the complete content index at: https://www.morski.hr/llms.txt
> Use this file to discover other available public pages before exploring further.

# Hrvatski i europski znanstvenici predlažu Međunarodni dan planktona koji stabilizira klimu i održava more živim!
- URL: https://www.morski.hr/hrvatski-i-europski-znanstvenici-predlazu-medunarodni-dan-planktona-koji-stabilizira-klimu-i-odrzava-more-zivim/
- Published: 2025-10-10T08:24:48.000Z
- Updated: 2025-10-10T08:32:44.000Z
- Author: Jurica Gašpar
- Tags: Živi svijet, Znanost, Institut Ruđer Bošković

**ZAGREB / EDINBURGH / BERGEN / LISABON – Manji od zrnca prašine, ali presudni za planet, kokolitoforidi su mikroskopski morski organizmi koji iz mora uklanjaju ugljikov dioksid iz mora, sudjeluju u proizvodnji kisika i opskrbljuju morske hranidbene lance. Pet europskih znanstvenih institucija lansiralo je danas inicijativu da se 10\. listopada proglasi Međunarodnim danom kokolitoforida, kako bi se skrenula pozornost na njihovu ulogu u globalnom ciklusu ugljika, proizvodnji kisika i stabilnosti morskih ekosustava.** 

Kampanju predvode **Institut Ruđer Bošković** (Zagreb, Hrvatska)**, The Lyell Centre pri Sveučilištu Heriot-Watt** (Edinburgh, Ujedinjeno Kraljevstvo)**, NORCE Norwegian Research Centre** (Bergen, Norveška)**, MARE – Marine and Environmental Sciences Centre, Sveučilište u Lisabonu** (Portugal) **te International Nannoplankton Association (INA).**

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2025/10/jelena-godrijan--IRB.jpg)

### Krhka ravnoteža pod prijetnjom

Većina ljudi za kokolitoforide nikada nije čula, a bez njih bi klima i oceani izgledali drukčije. Riječ je o jednostaničnim, fotosintetskim organizmima koji žive u osvijetljenom površinskom sloju mora i prepoznatljivi su po kalcitnim pločicama tzv. kokolitima koje grade oko stanice. Unatoč mikroskopskoj veličini, spadaju među najučinkovitije „obrađivače” ugljika na Zemlji. Naime ovi orgranizmi svake godine proizvedu **više od 1,5 milijardi tona kalcijeva karbonata**, te tako pomažu ukloniti CO₂ iz atmosfere i pohraniti ga u dubokomorskim sedimentima. Često dominiraju golemim područjima oceana, ali ih **klimatske promjene** poput porasta temperature, promjena kiselosti (pH) i tokova hranidbenih lanaca, izravno pogađaju. To također ima posljedice za morske i obalne ekosustave.

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2025/10/Dr.-Catarina-V.-Guerreiro--MARE-----Marine-and-Environmental-Sciences-Centre---Cruise-RV-Pelagia-Tropical-North-Atlantic.jpeg)

### Zašto baš kokolitoforidi?

Kokolitoforidi su jedinstveni među planktonom i po svojoj ulozi u globalnom ciklusu ugljika i po tome što njihov **dugoročni utjecaj možemo pratiti daleko u prošlost**. Štoviše, znanstvenici zahvaljujući tragovima koje ostavljaju u morskom sedimentu mogu rekonstruiraju **promjene klime kroz vrijeme** 

„Za razliku od drugih skupina, oni grade složene pločice od kalcijeva karbonata koje ne samo da pomažu pri izvlačenju CO₂ iz atmosfere, već ga i transportiraju u dubokomorske sedimente, gdje može ostati zaključan tisućljećima. Ova biomineralizacija ostavlja izniman geološki zapis koji nam omogućuje proučavanje njihovih odgovora na **klimatske promjene u prošlosti** i bolje predviđanje tih promjena u budućnosti. Ukratko, njihova dvostruka uloga kao ‘pumpe ugljika’ i ‘klimatskog arhiva’ čini ih nezamjenjivim za razumijevanje i suzbijanje klimatskih promjena,” kaže **prof. Alex Poulton** iz Lyell Centra Sveučilišta Heriot-Watt u Škotskoj.

„To su nevidljivi arhitekti oceana, a sitne pločice koje kokolitoforidi izrađuju pretvaraju se u arhive Zemljine klime”, kaže **dr. sc. Jelena Godrijan**, istraživačica kokolitoforida na Institutu Ruđer Bošković. „Proučavanjem njihovih prošlih i sadašnjih odgovora na promjene u oceanu bolje razumijemo kako funkcioniraju morski ekosustavi i kako nam prirodni procesi mogu pomoći u borbi protiv klimatskih promjena.”

Dr. Godrijan je znanstvena suradnica u **Laboratoriju za biogeokemiju mora i atmosfere IRB-a**, dobitnica prestižne **EMBO** stipendije i te sudjeluje u brojnim konkurentnim projektima zajedno s **dr. sc. Blaženkom Gašparović** i sjajnim timom znanstvenika. U dosadašnjem radu opisala je **novu vrstu fitoplanktona**, sudjelovala u **otkriću „živog fosila”** te pokazala da **alge mogu preživjeti i u mraku**. Posljednjih godina fokus njezina tima su upravo kokolitoforide i to kroz više međunarodnih i nacionalnih projekata.

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2025/10/IMG_4848.jpg)

### Od mikrokozmosa do terenskog testiranja

U sklopu projekta **Future Ocean** ovaj tim znanstvenika prati **sudbinu organske tvari** u uvjetima koji oponašaju **buduće scenarije oceana.** U velikim, kontroliranim morskim mikrokozmosima mijenjaju temperaturu i **dostupnost hranjivih tvari** te prate kakvu organsku tvar fitoplanktonske zajednice stvaraju. No, glavni im je cilj objasniti kako se ta organska tvar razgrađuje i što se s njom na kraju događa. „Očekuje se da će u oceanima budućnosti kokolitoforidi biti brojniji od drugih mikroskopskih planktona. Zato uspoređujemo kvalitetu i postojanost tvari koju stvaraju kokolitoforidi s onom drugih fitoplanktonskih skupina. Ako se tvar brzo razgradi, ugljik se vraća u zrak, ako potone, ostaje pohranjen u moru. Ti podaci ulaze u **klimatske prognoze** i pomažu procijeniti utjecaj na ribarstvo i zdravlje ekosustava,“ objašnjava dr. **Godrijan**. 

Istodobno u sklopu projekta zanimljivog naziva **Cocco-Channel** fokus je na „mikrosusjedstvu” oko same stanice, odnosno suživotu kokolitoforida i **bakterija** koje žive tik uz njih. Znanstvenici istražuju koliko su te bakterije vezane uz domaćine, kako utječu na razgradnju organske tvari i u kojoj mjeri ta partnerstva mijenjaju kemizam morske vode, a time i koliko CO₂ more može upiti. Te naizgled sitne interakcije, zbrojene, određuju snagu biološke pumpe ugljika.

Na Ruđerovoj postaji **Martinska kod Šibenika** ovaj tim seli pokuse na teren. U spremnike s jadranskom vodom istraživači pažljivo dodaju tvari koje more čine malo lužnatijim, slično prirodnom trošenju stijena, i provjeravaju može li tako sigurno primiti više CO₂. Svaka promjena u planktonu bilježi se i uspoređuje s rezultatima s još 18 svjetskih lokacija.

Cilj svega je nevidljive procese pretvoriti u pouzdane brojke kako bismo znali koliko možemo računati na more i oceane kao saveznike u ublažavanju **klimatskih promjena** i gdje prestaje prirodna otpornost, a počinje **potreba za opreznim, informiranim odlukama**.

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2025/10/Jelena-Godrijan--IRB.jpg)

### Zašto je ova inicijativa važna?

Proglašavanje posebnog dana može se činiti skromnim potezom, ali učinak je potencijalno velik. „To bi moglo promijeniti način na koji promatramo morski živi svijeta u kontekstu klime. Najčešće govorimo o kitovima, koraljima i ledenim kapama, ali kokolitoforidi su vitalni dio **planetarnog klimatskog sustava**. Podsjećaju nas da i najmanji organizmi mogu imati najveći učinak te da mikroskopski život igra ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti našeg planeta”, zaključuju znanstvenici

Kampanja da **10\. listopada** postane **Međunarodni dan kokolitoforida** poziv je na jačanje **oceanografske pismenosti**, fokusiraniji pristup **javnih politika zaštiti mora i oceana** te širi **angažman javnosti** oko teme koja je dugo ostajala ispod površine mora. 

## Vrhunska znanost: od planktona do planetarnih procesa

Pokretanjem **Međunarodnog dana kokolitoforida** u fokus dolazi sitni oceanski plankton koji tiho pomaže regulirati koncentraciju ugljikova dioksida u atmosferi.

U škotskom Lyell Centru tim **OceanCANDY** pod vodstvom prof. **Alexa Poultona** istražuje kako ovi organizmi izvlače CO₂ iz zraka i spremaju ga u more te ispituje kako bi topliji i zakiseljeniji oceani mogli promijeniti taj proces. Uz pomoć računalnih projekcija uspoređuju koje vrste danas i u budućnosti obavljaju taj posao najučinkovitije.

U Norveškoj, u institutu **NORCE**, dr. **Kyle Mayers** sa suradnicima prati životne cikluse kokolitoforida — kako rastu, tko se njima hrani i koji ih virusi inficiraju i naposljetku ubijaju, i to kako bi razumjeli kako se ugljik kreće kroz ocean. Drevna DNK iz mulja morskog dna pruža uvid u klimatske promjene kroz daleku prošlost. 

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2025/10/Sarah-Cryer---Lyell-Centre--.jpeg)

\- Interakcije kokolitoforida s virusima i grabežljivcima su važne. One oblikuju hranidbene mreže i način na koji ocean pohranjuje ugljik - kaže **dr. Mayers.**

Na **MARE-u**, Sveučilište u Lisabonu, dr. **Catarina V. Guerreiro** vodi istraživanja o tome kako hranjive tvari koje vjetrovi donose u obliku aerosola utječu na rasprostranjenost kokolitoforida od Atlantika do Južnog oceana i što to znači za današnje i nedavne “pumpe” ugljika u moru. Njezin pristup spaja uzorke aerosola i morske vode sa sedimentnim zapisima, satelitskim podacima i laboratorijskim mikrokozmosima kako bi se jasno povezali uzroci i posljedice. 

\- Povezujemo sitne ‘kredaste’ organizme s planetarnim tokovima ugljika - kaže dr. **Guerreiro.**

U **INA-i** znanstvenici povezuju žive kokolitoforide s njihovim **fosilnim zapisom**: njihove mikroskopske pločice služe za datiranje stijena i praćenje klimatske povijesti Zemlje. Preciziranjem globalnih biostratigrafskih okvira i kalibriranjem evolucijskih vremenskih crta, istraživači INA-e pretvaraju fosile kokolitoforida u točne alate za rekonstrukciju drevnih oceana, spajajući ekologiju suvremenog planktona s geološkim zapisom klimatskih.

D.G.