> ## Content Index
> Fetch the complete content index at: https://www.morski.hr/llms.txt
> Use this file to discover other available public pages before exploring further.

# Gdje stvarno završava otpad s kruzera? Analizirali smo 4 najveće hrvatske luke
- URL: https://www.morski.hr/gdje-stvarno-zavrsava-otpad-s-kruzera-analizirali-smo-4-najvece-hrvatske-luke/
- Published: 2026-10-10T16:17:38.000Z
- Updated: 2026-10-10T16:32:54.000Z
- Author: Jurica Gašpar
- Tags: Ekologija, Pomorstvo, kruzeri

**Putnički brodovi na kružnim putovanjima proizvode velike količine otpadnih voda, a luka je prva točka na kojoj se taj tok može kontrolirati. Često se čuje prigovor da lučki sustav problem rješava samo naizgled: fekalne vode (engl. sewage) preuzmu se s broda, a zatim se bez odgovarajuće obrade primarnim potiskom ispuste u more.** 

Cilj ovog članka je provjeriti taj prigovor na primjeru četiriju najvažnijih hrvatskih luka za kružna putovanja – Dubrovnika, Splita, Zadra i Rijeke – *te pokazati da je odlučujuće pitanje šire od samog prihvata*: što se s tvarima iz brodskih otpadnih voda događa nakon što napuste brod. Analiza se temelji na javno dostupnim planovima lučkih uprava, dokumentaciji komunalnih poduzeća i europskim propisima.

### Pravni okvir

Direktiva (EU) 2019/883 obvezuje luke da osiguraju lučku prihvatnu infrastrukturu (engl. port reception facility, PRF) sposobnu primiti otpad koji brodovi koji koriste luku uobičajeno stvaraju. Propis govori o prihvatu i postupanju s otpadom (engl. reception and handling*), dakle o cijelom lancu, a ne samo o prvom koraku*. Otpad se u pravilu predaje prije odlaska broda, osim kad brod ima dovoljan kapacitet da ga sigurno preda u sljedećoj luci. Plan prihvata mora opisati vrste i količine otpada, kapacitete, **operatore i postupanje s otpadom nakon prihvata**.

S druge strane, Prilog IV Konvencije MARPOL dopušta određena ispuštanja u more: usitnjene i *dezinficirane fekalne vode smiju se ispuštati na udaljenosti većoj od tri nautičke milje od kopna*, a neobrađene na udaljenosti većoj od dvanaest nautičkih milja, uz propisane uvjete. Odobreni brodski uređaj za pročišćavanje podliježe zasebnom režimu. Iz toga proizlazi važno razlikovanje: *zakonito ispuštena voda nije ujedno i materijalno uporabljena voda*. Novija Direktiva (EU) 2024/3019 o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda uvodi sličnu razliku među stupnjevima obrade: sekundarni stupanj uklanja biorazgradivu organsku tvar, tercijarni dušik i fosfor, a kvartarni širok spektar mikro polutanata. Za velike uređaje, od 150.000 ekvivalent stanovnika (ES) naviše, kvartarni je stupanj obvezan u fazama do 2045\. godine. Direktiva također potiče oporabu fosfora i dušika iz mulja.

### Stanje u četiri luke

Dostupna dokumentacija ne potvrđuje tvrdnju da se prihvaćene fekalne vode jednostavno ispumpavanju natrag u more. 

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2026/10/Dubrovnik-kruzeri-Pixabay--1-.jpg)

Foto: Pixabay

**Za Dubrovnik** je lanac najjasnije vidljiv: Lučka uprava navodi koncesionare CIAN i Platanus za odvoz fekalnih voda prema Prilogu IV Konvencije MARPOL, a službeni plan kaže da se one autocisternama odvoze u centralni gradski pročistač. Stari uređaj na Lapadu zastario je i zamjenjuje se novim, koji predviđa aerobnu stabilizaciju mulja, dehidraciju i solarno sušenje na Osojniku. *Međutim, novi uređaj još nije dovršen, pa ostaje otvoreno pitanje gdje i u kojem se stanju te otpadne vode u međuvremenu konačno zbrinjavaju.*

**U Splitu** je plan gospodarenja otpadom iz 2020\. još javno označen kao važeći, no izvješće Lučke uprave za 2024\. navodi da je novi plan u izradi, pa se podatak o današnjem operatoru mora provjeriti. Prema planu, fekalne vode prihvaća vakuumska cisterna kapaciteta 100 m³, uz dnevni kapacitet od 17 m³. Zanimljiv je uređaj Stupe: njegova dogradnja za 275.000 ES, vrijedna oko 99 milijuna eura, započela je 28\. srpnja 2026., a nakon nje će Split prvi put imati biološki, drugi stupanj pročišćavanja prije ispusta u more. *Iz toga se može zaključiti da je dosadašnja obrada bila nižeg stupnja, pa prigovor u Splitu nije bez osnove*.

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2026/10/Kruzer-Zadar---Morski-HR.jpg)

Foto: Morski HR

**Zadar** na službenoj karti luke navodi uslugu prihvata i odvoza otpadnih i fekalnih voda, a stariji plan opisuje tok od autocisterne do centralnog gradskog pročistača. UPOV Centar ima biološki drugi stupanj, no dehidrirani mulj sadrži oko 25 % suhe tvari, nastaje ga 14 do 18 tona dnevno i, prema javnom opisu, odvozi se na komunalno odlagalište. 

**Rijeka** ima sličan sustav (odvoz autocisternama ili teglenicom do centralnog pročistača, uz kapacitet od 100 m³ odnosno 17 m³ dnevno), a novi UPOV Rijeka za 200.000 ES predviđa anaerobnu digestiju, termalno sušenje do najmanje 90 % suhe tvari i prihvat sadržaja septičkih jama. Taj je sustav, međutim, projektiran, *a ne dokazano u punom pogonu*. 

***Treba naglasiti i da javna dokumentacija nije jednako transparentna za sve luke, pa je nužno razlikovati ono što je dokazano, što je projektirano i što nije dokazano.***

![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/2026/10/ri.png)

Foto: HRT screenshot

### Što ostaje nakon pročišćavanja?

Ako prigovor o ispuštanju u more nije potvrđen, ostaje ozbiljniji problem: onečišćujuće tvari ne nestaju, nego mijenjaju oblik i mjesto. Brodske otpadne vode sadrže organsku tvar, dušik, fosfor, bakterije, ali i mikro plastiku, farmaceutike, sredstva za čišćenje te moguće PFAS-ove i druge mikro polutante. Klasični UPOV učinkovito obrađuje sanitarno opterećenje (BPK, KPK, suspendirane tvari, dušik i fosfor) i značajno smanjuje broj patogena, no drugi stupanj ne uklanja mikro polutante. *Dio njih ostaje u pročišćenoj vodi, dio se veže na aktivni mulj, a dio se razgrađuje ili pretvara u druge spojeve.*

Zato jednostavno sušenje mulja nije rješenje: njime se uklanja voda, ali ne nužno perzistentni kontaminanti. Ako se lanac završi pojednostavljeno, ***kao brod – cisterna – UPOV – more s muljem na odlagalištu, dobiva se kontrolirano premještanje problema, a ne kružno gospodarstvo.*** 

*Dodatni oprez potreban je kod brodskog mulja jer na njegov sastav utječu kuhinje, praonice i kemikalije, pa se on ne može bez provjere izjednačiti s komunalnim muljem.*

### Prema kružnom modelu

Mulj se može promatrati kao sekundarna sirovina koja sadrži fosfor, dušik, organski ugljik i energiju. Mogući su putovi anaerobna digestija (bioplin i digestat), sušenje i peletiranje, piroliza, hidrotermalna karbonizacija te mono-spaljivanje s oporabom fosfora iz pepela. Gradski UPOV ima znatno veći kružni potencijal od brodskog sustava za napredno pročišćavanje (AWT/MBR), zbog veličine, kontinuiteta mulja i mogućnosti spajanja digestije, kogeneracije i oporabe fosfora. *Brodski je sustav, naprotiv, projektiran za visoku kvalitetu efluenta i mali prostorni otisak, ne za najveću valorizaciju mulja*.

Stoga se nameće obalni, centralizirani model: kruzeri predaju koncentrirani mulj u luci, a on se u regionalnom središtu obrađuje ili če se obrađivati zasebno ili zajedno s komunalnim muljem, ali tek nakon karakterizacije. Preporučljiva su četiri kontrolna koraka: ulazna karakterizacija (BPK/KPK, N, P, metali, PFAS, farmaceutici, mikro plastika), provjera onoga što se uklanja iz vode, a što prelazi u mulj, karakterizacija mulja nakon obrade te provjera zadovoljava li krajnji proizvod regulatorne kriterije. Tek nakon toga ima smisla govoriti o proizvodu, bilo da je riječ o gorivu, briketu, materijalu ili fosfornom gnojivu. Inače se može dogoditi da nastane energetski učinkovit proizvod koji je zapravo samo koncentrirani nositelj onečišćenja.

***Za praćenje uspjeha predlaže se pokazatelj stope kružne oporabe lučkih fekalnih voda, odnosno udio brodskih fekalnih voda koji završava u stvarnoj materijalnoj ili energetskoj oporabi, umjesto udjela koji je samo prihvaćen***. 

Luke bi trebale javno objavljivati i količinu prihvaćenih voda, izvor (kruzeri, trajekti, ostali brodovi), točan UPOV i operatora, stupanj obrade, sudbinu mulja te količine uporabljenog fosfora, dušika i bioplina. Pritom luka ne mora postati tvornica goriva; dovoljno je da bude prihvatna točka s vaganjem, evidencijom i predajom ovlaštenom uporabitelju. U hrvatskim prilikama Split se nameće kao pilot zbog sezonske opterećenosti i novog uređaja, Rijeka kao najbolja infrastruktura za bioplin i suhi mulj, a Zadar kao najjasniji primjer jaza između mulja i kružnog gospodarstva. No dok su ključni uređaji još u izgradnji, ostaje otvoreno pitanje gdje se danas prihvaćaju i konačno zbrinjavaju otpadne vode s brodova i u kojem se stanju ispuštaju ili obrađuju. 

***Tek nakon dovršetka i puštanja u rad tih postrojenja moći će se ozbiljno govoriti o takvom sustavu zbrinjavanja; do tada ostaje otvoreno pitanje gdje i na koji se način te otpadne vode stvarno obrađuju.***

### Zaključak

*Dostupni dokazi ne pokazuju da hrvatske luke preuzete brodske fekalne vode izravno vraćaju u more.* ***No jednako tako nema dokaza da taj sustav danas izdvaja mikro polutante, uporabljuje hranjive tvari i pretvara siguran dio mulja u kontrolirani proizvod***. 

***Zato pitanje više ne glasi imaju li luke prihvat, nego gdje je fekalna voda završila i što je s njom učinjeno***. 

*Dok se na njega ne odgovori podacima, prihvat ostaje tek prva karika lanca čija je zadnja trećina, od cisterne preko UPOV-a do mulja, ujedno najslabija.*

Milo Miklaušić, kap.

**Izvori**

Direktiva (EU) 2019/883 o lučkim uređajima za prihvat otpada s brodova.

Direktiva (EU) 2024/3019 o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda.

Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja s brodova (MARPOL), Prilog IV.

Planovi prihvata i rukovanja brodskim otpadom lučkih uprava Dubrovnik, Split, Zadar i Rijeka.

Dokumentacija komunalnih poduzeća (Vodovod Dubrovnik, Vodovod i kanalizacija Split, Odvodnja Zadar, KD VIK Rijeka) i izvješća Europske komisije (JRC) o obradi i oporabi mulja.