Danas pitomi i mirni Karlobag, nekad je bio središte trgovine između otoka Paga, Like i sjevernog Hrvatskog primorja

Prolazeći Jadranskom magistralom kroz mjesta u kojima su nekada živjeli isključivo ribari i težaci vide se promijene pod snažnim utjecajem turizma. Ipak, neka su zdanja ostala kamena i u sebi skrivaju ono najbolje od starog Mediterana. Ovo je priča o Karlobagu nekad, i danas.

Danas pitomi i mirni Karlobag, nekada je bio središte trgovanja između otoka Paga, Like i sjevernog Hrvatskog primorja. Uz obalu koja se u posljednjih stotinjak godina nije previše promijenila, tiskali su se jedrenjaci, a trgovina je u Karlobagu bila živa i svakodnevna.

- Bracere su vozila sol sa Paga, a ona se odvozila za Liku. Iz Like su dolazili kočijaši i sve je bilo puno kočija, koje su iz Like dovozile žito i ono što je bilo potrebno za Dalmaciju. Karlobag je 1900. godine imao 1.200 stalnih stanovnika, a danas ih je manje od 300 - kaže sa sjetom Zvonimir Smojver, starosjedilac Karlobaga.

Nekadašnji značaj Karlobaga kao trgovačkog središta nestao je, a mnogi su svoje kuće pretvorili u vikendice. No akademski slikar Sergije Mihić svojoj je djedovini, nekadašnjoj utvrdi Svetog Karla Boromejskog iz 17. stoljeća, namijenio drugačiju sudbinu.

Sergije i njegova supruga Marina stvorili su svojevrsnu oazu unutar kule prepunu raskošnih mozaika, i tu u Mediteranskom vrtu Kava već dvadesetak godina organiziraju međunarodne likovne kolonije, koncerte, pjesničke večeri.

Taj je vrt u zidinama zaštićeno i registrirano kulturno dobro. Raspored mozaika i drugih predmeta u prostoru iznimno je važan i dio je projekta '„Mediteranski vrt Kava" koji je odobrilo Ministarstvo kulture.

Sergije i Marina imaju mnogobrojne planove kako dodatno razviti i nadograditi ovaj prostor, naravno kada i ako bude novca za to. No sanjati, kažu, nije zabranjeno.

U današnje vrijeme kada vlasnici parcela na moru sanjaju o još dva tri apartmana, bračni par Mihić vraća našoj obali ono iskonsko: umjetnost i ljubav prema prirodi u svojem jedinstvenom mediteranskom vrtu, djeliću raja koji su stvorili sami, a namijenili nesebično svima nama, piše HRT.

I.G.