Dan je oslobođenja Zadra

ZADAR - Na današnji dan, 31. listopada 1944. godine, Zadarski partizanski odred pod zapovjedništvom komandanta Dane Potrebića sa svoja dva bataljuna ušao je u oslobođeni Zadar.

Prva jedinica koja je ušla u grad bia je prvi bataljun pod komandom Šime Miočića - Mimine. Tijekom jutra pridružio im se Stožer III. Pomorsko obalnog sektora sa svojim jednim batljunom mornaričkog pješaštva. Borci Zadarskog partizanskog odreda razvili su hrvatsku zastavu sa zvijezdom petokrakom na zvoniku katedrale Svete Stošije i zvonili zvonima još dugo kroz jutro.

Kako piše zadarski kroničar, Ferdinand Perinović, koji je napisao iznimno cijenjenu knjigu “Dan kada su sva zvona zvonila", od 1944. godine do 1969. godine Zadrani i vjerodostojni partizani (Kazimir Zanki, Šime Valčić, Zvonko Relja…) Dan oslobođenja Zadra slavili su na blagdan Svih Svetih 1. studenoga 1944. godine. Od 1969. veći dio zadarskih komunista pod pritiskom JNA počeli su slaviti Dan oslobođenja Zadra 31. listopada 1944 godine. Kada su 1991. godine Zadrani, kao i većina hrvatskih građana odlučili da se Hrvatska odvoji od Jugoslavije, JNA je počela granatirati Zadar, po logici: „Mi smo vas oslobodili, nećemo vam dozvoliti  da se odvojite od Jugoslavije“. A što se zapravo u Zadru događalo 31. listopada 1944. godine?  

Kako se u noći 30./31. listopada u Zadru više ništa nije događalo, zaključeno je da su Nijemci vjerojatno napustili grad, pa je III. Pomorsko obalni sektor  zapovjedio da se zauzme Preko na otoku Ugljanu. Poslije zauzimanje Preka jedna je četa (satnija) na čelu sa zapovjednikom Šimom Valčićem ukrcana na nekoliko ribarskih gajeta na vesla  u prvim satima krenula prema Zadru. Iako je puhalo jugo i padala kiša, četa se prije zore 31. listopada iskrcala kod Punte Bajlo. Poslije povratka ophodnje upućene do kuća Minima saznalo se da su Nijemci prošle večeri napustili Arbanase, a noću i Zadar. Odlučeno je da četa ostane u Arbanasima, a prema gradu, odnosno Foši upućene su ophodnje.

Jedna ribarska gajeta upućena je u Preko s porukom zapovjedniku III.POS-a da su Nijemci napustili Zadar.Poslije postrojavanja 1. bataljun Zadarskog partizanskog odreda krenuo je Murvičkom cestom do Stanova, gdje su bile smještene vojne barake. Bataljun je zatim produžio do raskrižja Relja, a zatim Zrinsko-Frankopanskom – Bartola Kašića – Trgom Petra Zoranića – Medulićevom ulicom došao u Fošu (Vittorio Veneto) u 9 sati 31. listopada.

Oko 9.30 sati saveznički bombarderi iznenada su napali Zadar. Bombe su uglavnom pale uz južnu obalu uvale Jazina i cestu, kao i na vojarnu u Perivoju Vladimira Nazora, električnu centralu (HEP). Na Poluotoku jedino se zatekla gospođa Marija Erceg sa svojim mačkom u kaleti don Ive Prodana na ulazu br. 5. Bombardiranje je prestalo u 13, 30 sati. Poslije toga, ostavljajući osiguranje u vojarni, 1. bataljun prebacio se u vojarnu na Voštarnici (Cadorna), gdje se zadržao kraće vrijeme, jer je tamo već bio 2. bataljun. Zatim se 1. bataljun prebacio u Bokanjac i smjestio u bivše njemačke barake na raskrižju ceste Zadar – Bokanjac – Kožino.  Uskoro se smračilo - piše Ferdinand Perinović o ovom za Zadar iznimno važnom povijesnom datumu kojem, nažalost, današnje vlasti, što zbog neznanja, a što ignorancije, ne daju dovoljno važnosti i redovito izvode cirkus prilikom (ne)obilježavanja.

D.G.