> ## Content Index > Fetch the complete content index at: https://www.morski.hr/llms.txt > Use this file to discover other available public pages before exploring further. # CRNE I SIVE VODE S BRODOVA Normativna praznina i prijedlog sustava prihvata u jadranskim lukama - URL: https://www.morski.hr/crne-i-sive-vode-s-brodova-normativna-praznina-i-prijedlog-sustava-prihvata-u-jadranskim-lukama/ - Published: 2026-04-14T14:33:42.000Z - Updated: 2026-04-14T14:33:42.000Z - Author: Jurica Gašpar - Tags: Ekologija, Nautika **Republika Hrvatska raspolaže jednom od najrazvedenijih obala na Mediteranu i trećom najvećom flotom charter plovila u Europi. Unatoč tome, sustav prihvata crnih i sivih voda s brodova i plovila u lukama – posebice u marinama nautičkog turizma i lukama pod ingerencijom županijskih lučkih uprava (ŽLU) – ostaje normativno i infrastrukturno neriješen.** Studije utjecaja na okoliš za izgradnju luka taj problem najčešće rješavaju jednom jedinom rečenicom: ***„Uspostaviti prihvat crnih i sivih voda s plovila“***. Ovaj rad, koji se temelji na trogodišnjem istraživanju i elaboratu **Milo 23WC**, opisuje razmjere zagađenja, analizira postojeću regulatornu prazninu te iznosi ključne elemente predloženog sustava pump-out infrastrukture prilagođene hrvatskim lukama (ŽLU i LU). Jadransko more nije samo gospodarski resurs – ono je uvjet opstanka obalnog identiteta. Gubiti ga po nekoliko stotina tona fekalija dnevno, u tišini i anonimnosti lučkog priveza, nije prihvatljivo. ### Problem kojeg vidimo, ali ne rješavamo Svake turističke sezone Jadranskim morem plovi više od 100.000 registriranih brodova, plovila. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (2024.), samo u prvom tromjesečju 2024\. godine u hrvatskim lukama zabilježeno je gotovo 2,4 milijuna putničkih dolazaka. Charter flota Republike Hrvatske broji više od 14.000 plovila, čime se svrstavamo u sam europski vrh. Svaki od tih brodova nosi posadu i goste koji jedu, peru posuđe i koriste sanitarne čvorove. Sav taj otpad negdje mora završiti. Pitanje je: kamo? Odgovor koji se iznova potvrđuje kroz terenski rad i analizu dostupnih elaborata o zaštiti okoliša jest nedvosmislen i alarmantan – **u more**. Ne radi se o namjernom vandalskom činu. Radi se o sustavnom propustu: marinama nautičkog turizma i lukama pod nadležnošću županijskih lučkih uprava (njih oko 450) nije propisana obveza izgradnje i upravljanja sustavima za prihvat crnih i sivih voda s plovila u privezima. *Ondje gdje je taj zahtjev nominalno naveden u studijama utjecaja na okoliš, rješava se jednom proklamatornom rečenicom, bez tehničke razrade, financijskog okvira ili rokova provedbe.* ## **Dva sustava, dva standarda, jedno more** ### Veliki brodovi – regulirani i nadzirani Brodovi bruto tonaže iznad 400 GT, kao i putnički brodovi, podliježu strogim odredbama MARPOL Konvencije, posebno Anexa IV koji regulira ispuštanje sanitarnih otpadnih voda. Propisi su jasni: otpadne vode moraju se obrađivati pomoću odobrenog uređaja za pročišćavanje ili predavati u lučku prihvatnu postaju. Ispuštanje u more dopušteno je samo uz strogo propisane uvjete udaljenosti od obale i razine koordinacije. Inspekcijski nadzor, brodska evidencija (Sewage Record Book) i lučke provjere čine ovaj sustav funkcionalnim – ***daleko od savršenog, ali mjerljivim i prisiljavajućim***. ### Mala plovila – regulatorna terra incognita Upravo suprotno vrijedi za segment koji ostvaruje najveći ekološki pritisak na zatvorene uvale i akvatorije ispred privezišta. Kao što su autorice **Tvrdeić, Amižić i Božić** (morski.hr, 2026.) precizno pokazale, mala charter i rekreativna plovila nisu obuhvaćena istovrsnim propisima. Nemaju ugrađene sustave za pročišćavanje otpadnih voda, ne podliježu sustavnom nadzoru te ispuštaju otpad u neposrednoj blizini obale – upravo ondje gdje se kupaju obitelji s djecom i gdje se živi od turizma. Crne vode (sadržaj WC-a) sadrže visoke koncentracije patogenih mikroorganizama – više od stotinu potencijalnih uzročnika bolesti, uključujući bakterije, viruse i parazite. Sive vode (otpadne vode od pranja, kuhanja i tuširanja) donose u more deterdžente, dušik i fosfor koji potiču eutrofikaciju – prekomjerni rast algi koji troši kisik i guši život na morskom dnu. ***Ključna činjenica: jedna charter jedrilica s 8 putnika na bazi „dan“ ispušta između 400 i 600 litara crnih voda te 1.200–1.800 litara sivih voda.*** ***Brojem više od 14.000 plovila u sezoni, to predstavlja desetke milijuna litara godišnje – direktno u Jadran.*** ### NORMATIVNA PRAZNINA - Rečenica koja čuva savjest **Studije utjecaja na okoliš** koje se izrađuju za izgradnju ili proširenje luka u Republici Hrvatskoj – pa i onih pod nadležnošću županijskih lučkih uprava – u pravilu zadovoljavaju zakonski minimum koji se tiče otpadnih voda. Taj minimum obično izgleda ovako: ***„Luka će biti opremljena prihvatnim uređajima za otpadne fekalne i sive vode s plovila sukladno važećim propisima.“*** Ta jedna rečenica u elaboratu – čija izrada košta desetke tisuća eura – ujedno je i sve. Nema tehničkog opisa postrojenja, nema definiranih kapaciteta pump-out stanica, nema sheme vodovodne i kanalizacijske infrastrukture, nema procjene troškova, rokova ni imenovanog operatora. **Luke se grade, brodovi privezuju – a problem nestaje zajedno s otpadom koji pluta prema plaži u susjednoj uvali.** Zakonodavni okvir postoji u fragmentima: Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama te odredbe MARPOL-a prenesene u domaće pravo. Međutim, ni jedan propis eksplicitno i operativno ne propisuje obveznu instalaciju, kapacitet, standard usluge i nadzor sustava pump-out za marine nautičkog turizma i luke u nadležnosti županijskih lučkih uprava. ***Zakonodavac šuti. Luke šute. Voda govori.*** ### SUSTAV MILO 23WC – Elementi rješenja Elaborat **Milo 23WC** nastajao je tri godine kao operativni odgovor na opisani problem. Nije riječ samo o tehničkom dokumentu – to je pokušaj formuliranja jasnog standarda koji bi bio primjenjiv u specifičnom kontekstu hrvatskih marina, luka pod nadležnošću županijskih lučkih uprava te lučkih uprava: geografski raspršenih, sezonski preopterećenih i infrastrukturno nehomogenih. Ključni elementi sustava su sljedeći: **1\. Tipizacija prihvatnih mjesta** Sustav polazi od činjenice da nije moguće primijeniti uniformno tehničko rješenje za luku s 20 vezova i luku s 600 vezova. Milo 23WC uvodi tri kategorije: - male priveze (do 50 plovila), - srednje luke (50–200 plovila), - luke A-kategorije (200+ plovila). Za svaku kategoriju definirani su minimalni broj priključnih točaka, kapacitet prihvatnih tankova i obvezni rokovi evakuacije otpada. **2\. Pump-out infrastruktura** Predviđene su mobilne i stacionarne pump-out stanice s jasno definiranim tehničkim specifikacijama priključka kompatibilnim s plovilima europske gradnje (CE). Stacionarne stanice namijenjene su i gatovima većih luka (A-kategorija), dok su vakumske predviđene za sezonski varijabilne kapacitete. Obje vrste spajaju se na komunalni ili autonomni sustav obrade otpadnih voda, uz obveznu kontrolu prihvata i evidenciju. **3\. Registar plovila i evidencija prihvata** Jedan od ključnih propusta dosadašnje prakse jest izostanak evidencije. Milo 23WC predviđa digitalni registar prihvata vezan uz registarski broj i ime plovila, čime se stvara revizorski trag koji može biti predmet inspekcijskog nadzora. Bez evidencije svaki propis ostaje deklarativan. **4\. Modeli financiranja i tarifni okvir** Elaborat razrađuje tri modela financiranja: - javno financiranje iz lučkih prihoda (primjenjivo za ŽLU), - javno-privatna partnerstva (PPP) s operatorom u koncesiji, - sustav lučkih pristojbi (tzv. zelena pristojba) koji financira pump-out uslugu kao dio cijene veza. Nordijski model (primjerice Švedska), gdje je korištenje pump-out stanica besplatno i obvezno, pokazuje da regulatorna volja donosi brze i mjerljive rezultate. Dok Hrvatska još uvijek raspravlja o jednoj rečenici u elaboratima, Finska i Švedska već od 2005\. imaju zakonsku zabranu ispuštanja fekalnih voda u Baltičkom moru za plovila svih kategorija, uz razvijenu mrežu pump-out stanica u gotovo svim marinama. ### EKOLOŠKI KONTEKST Što gubimo? Jadransko more je poluzatvoreni bazen s ograničenom izmjenom vode, posebno u sjevernom dijelu. Upravo ta geografska činjenica čini svaki gram dušika i fosfora koji uđe u sustav dugoročnim problemom – on ostaje, akumulira se i razara morski ekosustav. Eutrofikacija nije apstraktni ekološki pojam. To je nestanak ribljeg fonda, smrt morskih livada *Posidonia oceanica*, gubitak prozirnosti u uvalama koje su generacijama bile simbol čistoće. Mikrobiološke analize morske vode u zatvorenim uvalama uz privezišta bilježe porast *Escherichia coli* i enterokoka – direktnih pokazatelja fekalnog zagađenja – posebno u kolovozu, kada je gustoća plovila na vrhuncu. Uvale u Šibensko-kninskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji bilježe sezonska prekoračenja standarda kupanja koja se rijetko jasno pripisuju nautičkom prometu, iako korelacija postoji i statistički je robusna. Gospodarska dimenzija nije manja od ekološke. Hrvatska zarada od nautičkog turizma premašuje 2,5 milijarde eura godišnje. Zatvaranje plaža zbog zagađenja, pad kakvoće školjkaša i šteta za imidž imaju direktnu cijenu. ***Paradoks je potpun: gušimo resurs od kojeg živimo da bismo izbjegli trošak koji bi taj resurs sačuvao.*** ### Zaključak i poziv na djelovanje Crne i sive vode s plovila u lukama Jadranskog mora nisu problem budućnosti – to je problem sadašnjosti koji traje već godinama. Tri godine rada na elaboratu **Milo 23WC** pokazala su da tehnička rješenja postoje, da su primjenjiva u hrvatskom kontekstu i da su ekonomski opravdana. **Ono što nedostaje nije inženjering – nedostaje politička i zakonodavna volja, sprovođenja napisanog u studijama utjecaja na okoliš..** Konkretni koraci koji se mogu poduzeti odmah, bez čekanja na sveobuhvatnu zakonsku reformu, uključuju: - uvođenje obveze izgradnje pump-out infrastrukture ( projekta) kao uvjeta za izdavanje lokacijske dozvole za svaku novu ili proširenu marinu i luku ŽLU, - reviziju postojećih studija utjecaja na okoliš s obvezom tehnički razrađene sheme prihvata otpadnih voda, - pokretanje pilot-projekta na odabranoj županijskoj luci srednje veličine kao modelu za replikaciju, - pokretanje edukativne kampanje usmjerene na charter tvrtke, brodare i vlasnike plovila, kako bi prihvat otpadnih voda u luci postao profesionalna norma, a ne iznimka. ***„Bilanca vode na plovilu podrazumijeva da količina ukrcane sanitarne vode rezultira približno jednakom količinom otpadne vode, koju je potrebno osigurano preuzeti putem sustava ispumpavanja.“*** Veliku zahvalnost dugujemo autoricama Antoniji Tvrdeić, Luciji Amižić i Janici Božić, koje su ovaj problem jasno i hrabro postavile pred hrvatsku javnost kroz istraživački serijal projekta **FishNoWaste** (morski.hr, 2026.). Na nama je da njihov apel ne ostane bez institucionalnog odjeka. ***Jadransko more ne može podnijeti više sezona normaliziranog zagađenja u tišini procedura.*** Milo Miklaušić, kap. **PROČITAJTE JOŠ:** [Mislili ste da su kruzeri najveći zagađivači? Istina o malim brodovima će vas iznenaditi!Nautičar si? Svake sezone unajmljuješ charter brod? Živiš uz more? Ili jednostavno voliš čisto more i čistu obalu? Onda ti je ova tema bliža nego što misliš. Na prvi pogled, more djeluje čisto i netaknuto. Plava površina, sunce i brodovi stvaraju sliku savršenog odmora. Međutim, ispod te površine krije se![](https://static.ghost.org/v5.0.0/images/link-icon.svg)Morski HRJurica Gašpar![](https://storage.ghost.io/c/8c/e6/8ce68df1-b8bf-474a-a3e0-701a018ef40d/content/images/thumbnail/rfeasedfsa.jpg)](https://www.morski.hr/mislili-ste-da-su-kruzeri-najveci-zagadivaci-istina-o-malim-brodovima-ce-vas-iznenaditi/)