AVIN Neobična slikovnica inspirirana djecom i prirodom

Zadranin sa splitskom adresom Igor Narandžić, na samim je počecima našeg portala pisao vrijedna iskustva i savjete o izletima u prirodi, u rubrici "Pod otvorenim nebom". Nešto godina poslije, priroda mu je dala inspiraciju za novi projekt, u obliku slikovnice o djevojčici, koja je tražila vjetar.

Pisao si u samim počecima Morskog, na čemu ti zahvaljujem jer si vjerovao u projekt, a teme su bile izletničke priče kroz kampiranje. Puno toga zanimljivog smo doznali, a pretpostavljam da su tu nastale i prve inspiracije za nastavak kreativnog pisanja?

- Tako je Jure. Morski HR je nešto najbolje što se moglo dogoditi u danom trenutku i normalno je da sam to podržao kreativnim pisanjem. Zdravi projekti poput tvoga i više su nego poziv na suradnju i razmjenu iskustava. Tu neću niti naglašavati naše dugogodišnje iskreno prijateljstvo. Pod otvorenim nebom je bila moja prva kolumna s kojom sam se javio u tvoju redakciju, a tema je naravno bila priroda i boravak u njoj - priča nam Igor Narandžić.

Upravo ta moja sklonost lutanju po otocima i planinama kao i sveprisutna želja za pisanjem koju gajim još od malih nogu spojile su se u jednu pozitivnu misao i ja sam krenuo sa stvaranjem priča. Taj moment kreacije na bijelom papiru, vrlo je teško objasniti nekome tko to nikada nije osjetio. Čista ugoda i zadovoljstvo.

Bitno je da čovjek prepozna svoje strasti i da krene tim putem. Mislim da se tako stvara slika sretnog čovjeka.

I odrasli će rado posegnuti za ovom pričom...

I tako je nastala slikovnica, kako kažeš, za djecu i odrasle?

- Sve ima svoj slijed. Usred tog sveopćeg kreativnog pisanja na sve strane i za razne ciljeve, rodila se i Avin. Volim naglasiti da je to priča za djecu i odrasle, a ne slikovnica.

Ako krenemo od nečega iskonskog onda možemo reći da svatko želi ispričati prvo priču, a tek onda tu priču predstaviti u nekom formatu, kao ja u ovom slučaju, u obliku slikovnice.

Odrasli će rado posegnuti za ovom pričom jer je danas čitanje skromna vrlina kojom se diče i odrasli i djeca. Stoga pomiješati i jedne i druge u čitalačku publiku ove priče koja se obraća svima, mogu reći da je to bio moj skriveni lajtmotiv.

Tko je Avin i od kud ovo neobično ime?

- Avin je djevojčica, dječak, ja, ti, svi mi koji smo nekad bili djeca. Ima nas onih koji se toga sjećaju i stoga pišu o tome i onih koji se  više ne sjećaju i kojima jedino preostaje čitati o tome. Tomu priče služe.

Iskrenost, hrabrost, mladost, emotivnost, propitkivanje, stalno traženje, eto to je Avin. Uz prstohvat magije i malo pozitive, Avin postaje djevojčica koja se usuđuje riješiti probleme u svijetu odraslih, u svijetu u kojem su neke stvari postavljene na način da se uzimaju zdravo za gotovo bez puno uplitanja i promjene. Usahla tradicionalnost, na prvom mjestu ljudskih odnosa, stvara krive obrasce ponašanja i osjećanja i otuda nerazumijevanje, netolerancija i konačno trpljenje takvog stanja. Avin izbija takve gluposti i čini  svijet boljim mjestom za život.

Sa pedagoške strane gledano, prije svega ovo je priča o ljudskim odnosima i izražavanju emocija, stvaranju empatije te prihvaćanju različitosti, stoga me i ne čudi zanimanje nekih škola za ovu priču jer ona šalje direktnu poruku; stvari uvijek treba nazivati pravim imenom, a ne zataškavati i prilagođavati im se - pojašnjava Igor.

Pisci ne mogu objasniti svakog čovjeka što hoda na Zemlji

Po struci si profesor francuskog i grčkog jezika, ali si i sam otac. Koliko ti je to pomoglo u pisanju i može li tata od zanata znati što djeca, ali i odrasli žele čitati?

- Smatram da pisci ne mogu objasniti svakog čovjeka što hoda na Zemlji. Ne mogu. Nisu toliko moćni. No mogu ponuditi priče.

Stoga sam i ja započeo iznositi, a ne objašnjavati.

Najsvetija stvar svakom djetetu svakako je njegov rođendan, puhanje svjećica na torti i želja koja će se ispuniti. Kada taj događaj smjestimo podno jedne planine te dodamo još i prirodne elemente koji svojim karakterom jako podsjećaju na ljude, imamo priču spoznaje. I tu nastaje magija.

Avin je u stvari, priča koju sam pričao svojim kćerima za laku noć i kao takva se razvijala svake večeri sve više i više dok nije dobila svoj konačni oblik. Unatoč poslu, umoru i planinarenju, kao otac svojim sam kćerima ponudio ekstra kilometre pješačenja po bespućima planina koje sam posjetio i sve je to sadržano u ovoj priči. Očevi valjda tomu i služe - smije se.

Gdje se slikovnice mogu nabaviti, tko je tiskao i hoće li negdje biti javno predstavljene?

Da. Kako kažu, pisac zna napisati priču, no ne zna što poslije s njom. Mislim da će Avin sama naći svoj put, a u tome joj trenutno pomaže nakladnička kuća Redak, koja je odradila sve tehničke stvari i na čijim stranicama se ista može naći u prodaji od prošlog mjeseca. Da napomenem da ovo nije bilo klasično objavljivanje s određenim brojem tiskanih primjeraka već po principu tisak na zahtjev, što je ujedno, hvalevrijedan projekt i kao takav jedini u Hrvatskoj.

Dakle svi koji žele pomoći mojim budućim pričama, klik na OVAJ LINK i neka naruče primjerak za sebe.

Također moram spomenuti talentiranu dugogodišnju prijateljicu Biljanu Jovanović Liović koja je svojim ilustracijama ovoj priči dala fantastičnu boju i dubinu i bez čijih se veselih pastela ne bih usudio ovo priču nazvati gotovom.

U planu su promocije po gradskim i školskim knjižnicama prema iskazanim interesima i dogovorima. Kao što rekoh, Avin se odmetnula od mene i njezin put je sada nezaustavljiv - pojašnjava Igor.

Tu nećeš stati, koliko sam razumio, imaš neki dobar plan?

- Tako je Jure. Koristim ovu priliku da ti najavim kako je idući projekt, ekološka priča koja je u finalnoj fazi, a tiče se mora i onečišćenja. Kako su to ujedno i tvoje teme, ponosno ti najavljujem ekskluzivno predstavljanje na Morski.hr kada priča bude dovršena, a to će po svemu sudeći biti ove jeseni.

Još nekoliko priča koje su posljednjih godina stasale zajedno s Avin, također će biti objavljene u formatu zbirke, no to su slatke brige koje tek slijede - zaključio je ovaj tata, profesor i pisac za djecu i odrasle.

Jurica Gašpar