ACI KUPUJE HIDROAVIONE Državna tvrka ulazi u posao s kojim ni privatnici nisu uspjeli

Državna kompanija ACI koja upravlja s dvadesetak nautičkih marina na Jadranu, od sljedeće godine namjerava ući i u zračni prijevoz. Konkretno, planiraju osnovati kompaniju koja će se baviti hidroavionskim prijevozom. S obzirom na dosadašnja iskustva s pokretanjem hidroavionskih linija u Hrvatskoj, koja su bila neuspješna, prilično je jasno da se radi se o rizičnom projektu s vrlo neizvjesnim ishodom, piše Telegram.

Iako su mediji već izvještavali da ACI namjerava pokrenuti hidroavionski prijevoz, iz same kompanije nismo mogli dobiti više informacija o tom projektu. Odgovorili su nam da je cijela stvar u fazi ispitivanja tržišta te da nam zato u ovom trenutku ne mogu dati detaljnije informacije.

No, blog EX YU Aviation News, na kojem se objavljuju vijesti iz zrakoplovstva, prije desetak dana prenio je riječi Zdravka Delića, prokurista ACI-ja i njihovog čovjeka za specijalne projekte, iz kojih je jasno da je taj projekt odmakao puno dalje od faze istraživanja tržišta.

Delić je, govoreći na Aviation Arena webinaru, rekao da pokreću aviokompaniju koja će biti fokusirana na hidroavionski prijevoz, te da je to što planiraju usporedivo s onime što je pokušavao European Coastal Airlines (ECA) prije nekoliko godina. Iako je ECA bankrotirala, ACI smatra da postoji tržište za tu vrstu usluge.

Već znaju i tip aviona koji žele nabaviti. Radi se o amfibijskom avionu Cessna Grand Caravan. Za početak namjeravaju imati tri aviona, od koji bi jedan kupili, a preostala dva uzeli na leasing, dok bi u budućnosti, ako bude interesa na tržištu, imali ukupno pet aviona.

U planu 30-ak terminala, a prvi hidroavion do kraja godine

Ideja je hidroavionskim prijevozom međusobno povezati ACI-jeve marine, dok bi u drugoj fazi projekta uspostavili linije koje će povezivati otoke s kopnom. U trećoj fazi bi otvorili i međunarodne linije, odnosno povezali jadransku obalu s Italijom. Namjeravaju uspostaviti vodne terminale u svoje 22 marine, a k tome preuzeti i šest terminala koje je imala ECA, tako da će ukupno gotovo trideset točaka koje će moći biti povezane hidroavionima.

Prvi avion namjeravaju nabaviti do kraja godine. U sljedećih nekoliko mjeseci očekuju i dobivanje dozvole od hrvatskih zrakoplovnih vlasti, te bi, prema planu ACI-ja, priča trebala krenuti do početka svibnja sljedeće godine.

Istraga potvrdila: Hidroavioni su bili opasni po život putnika

Sličan projekt propao je prije nekoliko godina

Priča o hidroavionima koji povezuju trideset točaka na Jadranu zvuči jako lijepo, ali ako se vratimo nekoliko godina unazad i prisjetimo se kako je završila ECA, jasno je da bi se ovaj projekt mogao pretvoriti u spalionicu novca. No, ECA je bila privatni projekt njemačkog poduzetnika, a ovdje se radi o poduzeću u kojem država ima gotovo 80 posto vlasništva, tako da će stradati novac svih nas.

ECA je osnovana još 2000. godine, ali je zbog administrativnih problema s ishođenjem dozvola za vodne terminale započela s letenjem u kolovozu 2014. godine. Čim su krenuli, već 2014. napravili su gubitak od 20 milijuna kuna. Godinu kasnije, kada su već uspostavljene gotovo sve planirane linije, završili su s minusom od oko 40 milijuna kuna. Prihodi su im bili oko 17 milijuna, a rashodi 58 milijuna kuna.

Loši rezultati, doduše, mogli su se tumačiti time da kompanija tek započinje s radom, te da su u toj fazi potrebna velika ulaganja, a posao još nije uhodan. No, neki poznavatelji prilika u civilnom zrakoplovstvu već su tada tvrdili da je poslovni model, odnosno održivost cijelog projekta – upitna. Cijene karata bile su relativno niske. Ponekad su se karte nudile po akcijskim cijenama od 500 kuna, a troškovi sata leta aviona s 19 sjedala, kakve su oni tada imali kretale su se oko dvije tisuće eura, piše Telegram.

Projekt povratka hidroaviona na Jadran definitivno propao

Hoćemo li dobiti plutajuću Croatiju Airlines?

Osim što je bilo teško imati let na kojem se ne stvaraju gubici, tom projektu, u financijskom smislu, nije na ruku išla ni kratka turistička sezona. U dva, tri mjeseca, trebalo bi zaraditi novac za cjelogodišnje održavanje kompanije, koja je zapošljavala nekoliko desetaka pilota i zrakoplovno – tehničkog osoblja, od kojih većina baš i nisu spremni raditi kao sezonci. Prema neslužbenim informacijama, mjesečna plaća pilota u ECA-i – od kojih su mnogi bili stranci – iznosila je 10 tisuća eura neto.

Financijski problemi rezultirali su problemima s održavanjem aviona. Održavanje aviona koji slijeću na vodu, pogotovo ako se radi o moru, koje je slano, prilično je zahtjevno i skupo. Hrvatske zrakoplovne vlasti u ljeto 2016. prizemljile su većinu ECA-inih aviona, upravo zbog nedostataka u održavanju, što je, u konačnici, rezultiralo gašenjem kompanije. Iako je njemački vlasnik najavljivao ponovno pokretanje letova, očito da nije uspio pronaći investitore koji bi ga pratili u tako zahtjevnom projektu, pa se to nikada nije dogodilo.

ACI je, naravno, u puno komotnijoj poziciji nego što su to bili njemački investitori, jer su državna firma, pa ne troše svoj, nego tuđi novac, a koliko će nas sve skupa koštati ovaj eksperiment koji će vjerojatno završiti kao plutajuća Croatia Airlines, znat ćemo za nekoliko godina, komentira Marko Repecki za Telegram.

I.B.